Promina

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) petak, 30.03.2007. SMOTRE ŽUDIJA DALMACIJE VID 2007. Vrijeme brzo leti i za desetak dana eto nam i Uskrsa. Promina je za Uskrs puna kako domicilnih, tako i privremeno raseljenih Prominjaca. Vrijeme je to kad se mladi Prominci spremni za ženidbu od dvadeset godina pa nadalje (kako se može pročitati u knjigama sa temama vezanim za Prominu i taj stari običaj) oblače u prominske narodne nošnje. Posebna je čast od Velikog četvrtka tri dana uzastopno čuvati Gospodinov grob. Nekoliko godina zaredom fotografirao sam te naše momke dok ponosno čuvaju Grob, dok mjenjaju stražu, dok stupaju u procesiji kroz centar Oklaja a odjeci udaraca njihovih cipela o asfalt odjekuju o stare Ćorića kuće. Evo i sada se naježim kad zamislim u prvim redovima sve te kršne prominske momke... Džepinu, Periće, Kardova, Bronića, Dujiće.... Baru kako im zapovjeda "Stuuupaaaj"!!! Ove godine ih nažalost ne mogu fotografirati jer radim (na poslu od koje živim), ali valjda će biti netko tko će ovjekovječiti i ove godine sve te naše momke. Običaj čuvanja Gospodinova groba ostao je sačuvan samo u nekoliko Župa u Dalmaciji. Nekoliko godina zaredom smotra Čuvara groba bila je u Vodicama na Uskrsni ponedjeljak. Ove godine naši Čuvari koji su redovito prisutni na smotrama prema Programu "Smotre žudija Dalmacije", odlaze u Vid kod Metkovića, gdje će se ove godine održati smotra. Metkovićani su se prošle godine (smotra folklornih grupa-Na Neretvu misečina pala) prema Promincima pokazali kao pravi domaćini, te je ovo prilika za još jedan jako lijep susret. Fra Šime je obećao da će župni list "Promina" izlaziti vjerojatno za Uskrs, Velku Gospu i Božić. Ja se nadam da ćemo u drugom broju lista saznati još jako puno informacija u događajima vezanim uz Župu Promina, a jedna od njih će sigurno biti i "Uskrs" u Promini. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/03/1622393581/smotre-zudija-dalmacije-vid-2007.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 02.04.2007. RODA SLOMLJENE NOGE Danas sam pregledavajući komentare pod postovima, pročitao jedan koji svakako zalužuje cijeli post. U zadnje vrijeme prominski blog posjećuje "Žena", koja me svaki put obraduje sa jako kvalitetnim komentarima. Njen zadnji komentar ostavljen je pod postom "Anketa o radu Općine Promina" i ja sam odabrao jedan dio komentara koji "gađa" u bit problema: Evo dijela komentara: "Čak ni nekoliko nemuštih rečenica na radiju nisu informacija vrijedna pažnje, npr. ona da će se, eto,graditi dječji vrtić (100%)... NAS ŽENE to zaista zanima, ali ne znamo ništa pouzdano. Priča se. Gradit će ga na katu kod knjižnice. Da je to službeno objavljeno mi bismo se namah skočile, osnovale udrugu "RODA SLOMLJENE NOGE" potpisale kakvu peticiju, priupitale kome je takva suluda zamisao pala na pamet, jesu li konzultirali struku... Ovako ne moramo time zamarati svoje lijepe glavice prije nego što vrtić osvane. Gotov. (žena 02.04.2007. 10:28) Do mene je također prije određenog vremena stigla informacija da će se započeti sa uređenjem dječjeg vrtića u bivšim "kancelarijama zadruge", na katu iznad Dadina kafića... Po meni glavni problem tog projekta je što na kat vode jako strme stepenice. Prostor je iznad kafića, što je nespojivo s vrtićem. Planira se uređenje vrtića za tri dobne skupine, a sada u vrtiću ima 4. predškolca i 7. djece ostalih dobnih skupina! Ukupno 11.djece! Osim tri tete, vrtić bi morao imati i svu ostalu administraciju potrebnu za njegovo vođenje. Potreban je ravnatelj, kuharica, čistačica... jer se Općina davno odlučila sa vrtićem osamostaliti-odvojiti od Drniškog dječjeg vrtića pod čijom je nadležnosti Oklajski vrtić. Dado muku muči sa kanalizacijom iz kafića, ako se još vrtić spoji na isti crnu jamu-to će biti stvarno super... Kad vrtić bude završen opet se neće otvarati godinama! Zašto Pa tko bi normalan dao novac da se otvori takav dječji vrtić u kojem će biti više "administracije" nego djece Ali onda će se Općina pravdati da se pobunio netko od vlasnika, da netko ima nešto protiv Promine.... Baš me zanima zašto vrtić ne može ostati tamo gdje je Ako se pad broja djece nastavi ovim tempom, vjerojatno će se početi sa spajanjem razreda, te će nastavnik učiti istovremeno dva-tri razreda. Kad dođe do toga za godinu dvije, onda će u školi biti još više praznih razreda. Ali onda će biti djece za vrtić toliko, da će svi zajedno moći stati u čajnu kuhinju i igrat se bez iti malo gužve. Zašto se ne može urediti dječje igralište kod škole, postaviti tobogani, ljuljačke, tribine pored igrališta, rasvjeta Zašto se netko nije sjetio i taj novac uložio za rješavanje nekih drugih važnijih problema. Kojih Zašto se nije formiralo npr. jedno "novo" naselje u Oklaju za obitelji koje žele iskoristiti zakon o područjima od posebne Državne skrbi, te započeti gradnju obiteljske kuće u Oklaju Zar je moguće da Općina nije u stanju pored tolike vlake i krša, naći mjesto za npr. deset građevinskih čestica za mlade obitelji koje nemaju riješeno stanbeno pitanje Koliko imamo mladih bračnih parova za čiju djecu Općina planira graditi taj vrtić Slušaju li kad Općinari "Statistiku fra Šime" Prošlo je deset godina od pisanja ovog teksta, i što se promjenilo Dječji vrtić nikada nije otvoren iznad tada Dadinog, danas Hrćinog kafića.... Općina je nedavno donijela sljedeću odluku: Odluka_o_osnivanju_djecjeg_vrtica_Bubamara.pdf evo samo jednog njenog dijela: Prema ovoj Odluci vrtić ostaje tamo gdje je zadnjih više od dvadeset godina, u osnovnoj školi u Oklaju. A vrtić "za tri dobne skupine" na katu iznad kafića, ima neku drugu namjenu..... Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622407947/roda-slomljene-noge.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 07.04.2007. Uskrs u Promini-Sretan Vam Uskrs Prije svega, želim sretan Uskrs svim ljudima dobre volje koji navraćaju na promina.blog.hr. Većina posjetitelja vjerojatno očekuje da će i ove godine, kao i većinu prijašnjih godina na mom Blogu pronaći fotografije Uskrsa u Promini. Ovu godinu, za razliku od prijašnjih kad sam znao svaku večer napraviti preko 300 fotografija, nisam napravio niti jednu fotografiju. Zašto To i onako sad nije bitno, fotografija nema. Sad razmišljam i odabirem misli i riječi kako bi Vam opisao svoje viđenje Uskrsa u Promini ove godine. Uskrs je jedan od nekoliko dana u godini kad svi oni koji stvarno vole Prominu, ako ikako mogu dođu na svoja "ognjišta". Vrijeme je to kad se studenti vraćaju na materinu spizu, kad se viđaju prijatelji iz škole, kad bake vide svoje unuke i sinove, kćeri... Vrijeme je to za jedno lijepo druženje. Svake godine je svakako najveće iznenađenje i najčešće pitanje u Promini: "Tko ove godine čuva Grob, i koliko ima grobara" Premda je najavljivana brojka od čak 26. momaka koji će čuvati Gospodinov grob, ja sam uspio prebrojati njih 22. Po mojoj procjeni, ove godine je na Veliki Četvrtak i Veliki Petak bilo manje ljudi u crkvi sv. Mihovila, nego prijašnjih godina. Barem ja imam takav osjećaj.... Prošle godine uz Grobare, u crkvi su ova tri velika dana bile i Prominke u narodnim nošnjama, što je zračilo nekom pozitivnom energijom. Energijom koja Prominu budi u njenom nekadašnjem starom sjaju.... Kako stvari stoje, članovi KUU "Promina" večeras bi trebali zaplesati kolo ispred crkve, nakon Misnog slavlja. Često znamo reći da je sve to svake godine uvjek isto i da se ništa ne mjenja, ali ipak... Prva asocijacija na spominjanje Uskrsa ove godine bila mi je jedna fotografija od lani. Na fotografiji pokojni Joko Bronić i Gašo pale baklje kako bi procesiji osvjetlili put kojim će hodati... " 'Oće mo i mi na internet'" pitao me Joko dok sam ih fotografirao " 'Oćemo, 'Oćemo", rekao je Gašo.... Da nas nema kud' bi oni išli, svi bi se izgubili Sreo sam jučer Pajku i Gašu kako se pripremaju za paljenje baklji za put kojim će krenuti procesija ove godine. Odmah smo se sjetili Joke. Tad je Pajka rekao :"Gleda nas naš Joko odozgo, dok mi njegov posa' radimo". Pogleda sa suzama u oku u nebo iznad Mihovila, i zamahnu rukom kao da maše Joki, da zna da će sve bit u radu sa bakljama i ove godine. Eto, nema više Joke, ali mnogi nisu ni znali da je Joko taj koji im je "osvjetljavao" put za procesiju kroz Oklaj sve ove godine. Joko je svakako zaslužio da Ga se sjetimo za Uskrs. Slava mu. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622439680/uskrs-u-prominisretan-vam-uskrs.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 10.04.2007. Prominci na smotri Žudija u Vidu Već sam najavio u jednom od predhodnih postova odlazak prominskih Čuvara Kristva groba u Vid, na smotru Žudija Dalmacije. Što su zapravo Žudije, ali po prominski Čuvari groba Evo teksta sa web portala Vida. Što znači riječ "žudije" Naziv je grčko-romanskog podrijetla i vjerojatno znači "Židov". To su čuvari Kristova groba koji u dane Velikog tjedna čuvaju Kristov grob uprizorujući tako događaje Isusova uskrsnuća. Odjeveni u odore rimskih vojnika 12 stražara sa trinaestim vođom tzv. "judom" izlaze na Veliki četvrtak pred oltar. Tako stražare izmjenjujući se po četvorica. Na polnoćki, na Veliku subotu prilikom uskrsnuća oni popadaju od straha kao što su to radili rimski vojnici prije 2000.godina kad su čuvali Isusov grob. Običaj čuvanja Kristova groba na Uskrs, u Metković je početkom devetnaestog stoljeća donio Ante Gluščević iz Loreta a odatle se proširio po Neretvi. S vremenom, svaka je župa iznjedrila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim specifičnostima. U Dalmaciji su danas najpoznatije vodičke žudije koje učestvuju na većim smotrama i svetkovinama, u Vrlici čuvari su odjeveni u narodne nošnje... U svim župama doline Neretve njeguje se ovaj običaj. U gornjoj Neretvi (od Metkovića, Zažablja do Krvavca) čuvari Kristova groba su Žudije obučene u odore rimskih vojnika, dok su u donjoj Neretvi (od Opuzena do mora) donedavno to uglavnom bili čuvari odjeveni u mornarske odore s drvenim puškama. U novije vrijeme i tu žudije "mijenjaju" mornare. Web stranicu mjesta Vid možete posjetiti pod linkom. Na istoj web stranici možete pronaći i fotografije "Smotra žudija-Vid, 9.04.2007.godine-II", ali i još jako puno zanimljivih fotografija. Evo nekoliko fotografija naših momaka: Foto 1. Foto 2. Foto 3. Foto 4. Evo još nekoliko koje su nastale za vrijeme smotre: Foto 1. Foto 2. Foto 3. Foto 4. Ali ako Vas zanima još više fotografija, onda je najbolje da posjetite link, na kojem se nalaze svi albumi s fotografijama. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622454045/prominci-na-smotri-zudija-u-vidu.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 14.04.2007. Varaždinsko smeće u Knin, a za koju godinu Oklaj (foto:zelene stope link.) Čitam u Večernjem listu od 13.04.2007 temu pod naslovom: Bogati šalju siromašnima smrdljive bale-Varaždinsko smeće u Knin Sad bi netko rekao da je sve slučajno, i da Oklaj i Promina s ovim člankom nema nikave veze. Briga nas za Knin i smeće iz Varaždina. Varate se gospodo. Sve se to itekako tiče Promine i Oklaja. Kako Priča bi mogla krenuti i ovako: Hrvatski sabor na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosi: ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU MEMORANDUMA O FINANCIRANJU USUGLAŠENOG IZMEĐU EUROPSKE KOMISIJE I VLADE REPUBLIKE HRVATSKE O DODJELI POMOĆI IZ INSTRUMENTA ZA PRETPRISTUPNU STRUKTURNU POLITIKU ZA SLJEDEĆU MJERU REGIONALNI CENTAR ZA GOSPODARENJE OTPADOM BIKARAC, U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI, HRVATSKA Cijela Odluka i Zakon može se pročitati pod linkom. Kad malo bolje pročitate cijeli tekst doći će te i do ovog odlomka: "nijedno od postojećih odlagališta otpada u županiji (Šibensko-kninskoj op.a) ne ispunjava zakonske i ekološke uvjete EU-a i Hrvatske", Sukladno tome kaže se i slijedeće: Pored izgradnje novoga R(egionalnog) C(entra) za G(ospodarenje) O(tpadom)-a, Regionalnim planom se predlaže izgradnja dvije prekrcajne stanice za otpad na području Pirovca i Oklaja, smještenih u sjeverozapadnom, odnosno središnjem dijelu županije. Te stanice primat će otpadni materijal iz okolnih područja koja se nalaze daleko od RCGO-a. Taj će se otpad zatim pomoću posebno nabavljenih vozila prevoziti u RCGO Bikarac na preradu. Nakon svega pročitanog, lako se može zaključiti da će smeće iz Varaždina do izgradnje RCGO Bikarac završavati ne u Kninu, nego pod Prominom na granici općina Promina i Biskupije, a nakon toga u Oklaju u prekrcajnoj stanici koja se tek treba izgraditi. Vratimo se Večernjem listu. Gradonačelnica Knina, naša Prominka Josipa Rimac kaže slijedeće: "Zasad samo pregovaramo. Varaždin i Knin suglasni su, a imamo i načelnu suglasnost načelnika Općine Biskupija rekla je gradonačelnica Rimac". U današnjoj Slobodnoj možemo pročitati da vijećnici Knina i Biskupije nisu oduševljeni, ali gradonačelnica ipak zaključuje: "Knin ovim poslom nema što izgubiti, ali može samo dobiti" Rezultat pregovora uopće nije upitan. Tko njih što pita, ako je "Viša" politika tako odlučila Već sam spomenuo da "nijedno od postojećih odlagališta otpada u županiji (Šibensko-kninskoj op.a) ne ispunjava zakonske i ekološke uvjete EU-a i Hrvatske", a pod tim se misli i na kninsko odlagalište otpada u Biskupiji-pod Prominom. Kako protumačiti dovoženje otpada iz Varaždina pod Prominu nego običnu dvoličnost svih koji o tome iti malo odlučuju. Zašto Kad se na Krki pojavila "naftna mrlja" svi ti "ekolozi" su se skočili na noge tražeći krivca i procjenjujući do čega bi sve zagađanje Krke moglo dovesti. Sada kao da nisu svjesni činjenice da oborinske vode ispiru naveženi otpad-i buduće varaždinsko smeće, a slivne vode silaskom sa padina Promine u Kosovo polje završavaju u riječici Kosovčici koja je pritok rijeke Krke. Kako kaže Edo Majka: "Care care... sve za pare". Lako je prodati nešto što vam ne pripada, jer "nemate što izgubiti, ali možete samo dobiti"! Pretovarna stanica za smeće u Oklaju tema je o kojoj sam nekoliko puta pisao pod linkom. Članak koji me potakao na ovaj post možete pročitati u Večernjem listu. (link nažalost u 2017. godini ne radi op.a) Nažalost članka iz "Slobodne dalmacije" još nema na web stranici. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622476174/varazdinsko-smece-u-knin-a-za-koju-godinu-oklaj.html Lijepo je kad se neki planovi političara i ne ostvare....

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 17.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 1.dio Već sam pročitao dosta knjiga u kojima se barem malim dijelom spominje Promina. Pomoću tih knjiga stvaram sebi sliku kako se i od čega živjelo u ovim našim krajevima, odakle se u Prominu dolazilo i gdje se iz nje odlazilo-iseljavalo. Jedan mi je prijatelj jednom spomenuo kako naš povjesničar Dr Zdravko Dizdar ima jako puno dokumenata (20000 stranica teksta) vezanih uz prošlost Promine, te da će jednog dana objaviti knjigu s povijesnom tematikom vezanom uz prošlost Promine. Jedva čekam tu knjigu koja će opisati bogatu prominsku povijest, koja se mnogima čini puno tanja nego što u stvari jeste. Jutros mi je jedan prijatelj koji zna koliko me zanima prošlost Promine donio govor dr Zdravka Dizdara održan 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. (Inženjeru hvala na pomoći..) Govor je prilično dug, tako da ću ga raspodijeliti u nekoliko postova. Prvi dio govora dr Zdravka Dizdara održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Drage Prominke i Prominci te prijatelji Prominaca! Neobično mi je drago da Vas mogu najsrdačnije pozdraviti na ovoj našoj tradicionalnoj prominskoj noći, koju s malim prekidom tijekom rata (1992-1997). održavamo od 11.01.1983. Kako ne bismo zaboravili naše korijene to smo, prema odluci Izvršnog odbora Prominskog zavičajnog kluba Petar Svačić, pri ovim susretima unijeli točku pod nazivom: Upoznajmo naš stari zavičaj. Do sada smo čuli čitav niz povijesnih značajki i zanimljivosti iz preko2000 godina pisane povijesti Promine. Na zamolbu skupine naših Prominaca večeras ćemo Vas upoznati s prominskim obiteljima popisanim od venecijske vlasti 1709. i 1735. godine prilikom izrade katastra. Mnogi od nas se pitaju od kada se njihove obitelji pojavljuju u Promini Dio odgovora daju nam i ovi venecijski popisi nastali nakon protjerivanja Turaka 1688. iz Promine. U vrijeme njihovog nastanka završen je povratak malobrojnih izbjeglih Prominaca, ali i glavna seoba novog pučanstva u Promini tada krajem 17. i početkom 18. stoljeća . Tada je u 11 prominskih naselja (bez Mratova i Puljana) popisano 133 roda podijeljenih u 291 obitelj s ukupno 1972 stanovnika, uglavnom katolika, pošto se pravoslavni u tim popisima ne spominju. Od tada se u Prominu doseljava ili je napušta tek poneka obitelj. Tako se potomci gotovo svih današnjih obitelji nalaze i na tim venecijskim popisima od prije gotovo tristo godina. Nastavak u sljedećem postu. U Oklaju je prema popisu iz 1709. živjelo Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622489901/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-1dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) četvrtak, 19.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 2.dio U Oklaju je prema popisu iz 1709. živjelo 188 stanovnika, raspodijeljenih u 13 rodova (onih s različitim prezimenima) te 26 obitelji ( koje su imale svoj dim-tj. Kuću). Bile su to obitelji: Žulj-6 obitelji (Bare, Frane, Jakov, Jere, Luke i Stipan) s ukupno 42 člana; Džepina-4 obitelji (Dijana, Lovre, Marka i Tomice) s 28 članova; Marić-2 obitelji (Krisana i Marka) s 19 članova; Plavšić zvan Dizdar-2 obitelji (Đardija/Andrije/ i Frane) s 18 članova; Jurinović-1 obitelj (Krisana) s 12 članova; Sredoe-1 obitelj (Frane Rančića zvanog Sredoe) s 10 članova; Bandalo-3 obitelji (Jure, Martina i Tome) s 10 članova; Blagoe-1 obitelj (Posana) s 9 članova; Ljubičić- 1 obitelj (Marka) s 8 članova obitelji; Rančić-1 obitelj(Đakoma) s 8 članova; Lasić-1 obitelj (Stipana) s 5 članova Kovačević- 1 obitelj (Vučena) s 4 člana. Prema tom istom popisu u Oklaju su imali svoje posjede obitelji; -Mate i Marka Antulova; -Mihe Bandala; -Petra i Frane Kneževića; -Grge Vulića svi iz Suknovaca, te Krisan i Ivan Sarić iz Lukara gdje su isti živjeli. Popis iz 1735. uz naprijed navedene navodi u Oklaju i dvije nove obitelji i to; -Ivana Žulja s 10 članova; -Mate Bikića s 7 članova; Dok kod Plavšića nestaje to prezime i ostaje im od tada pa sve do danas samo raniji nadimak Dizdar, kao novo prezime. Iz spisa Kotarskog suda Knin iz 1816. utvrdio sam nastanak dvaju novih prezimena u Oklaju. To su nadimak Čveljo, te njegovi potomci prema dokumentima od tada nose to prezime, a Ante Žulj je imao nadimak Džapo, pa i njegovi potomci od tada nose to prezime. A tada, 1816., u Oklaju žive i obitelji s novim prezimenima i to: -Bilandžić (Bilandžija), -Ćorić -Svetina. dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Nastavak u sljedećem postu. U Babodolu (Bobodolu) koji je. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622500593/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-2dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) petak, 20.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 3.dio U Babodolu (Bobodolu) koji je uz današnji Bobodol tada u popisu 1709. obuhvaćao Marasovine i dio Matasa, popisano je 7 rodova i 24 obitelji s ukupno 165 stanovnika. To su bili: Bartan- 1 obitelj s 4 člana; Ćorić-1 obitelj s 7 članova; Janković-5 obitelji s 53 člana; Matas-6 obitelji s 46 članova; Miljezović-2 obitelji s 7 članova; Popović-1 obitelj s 11 članova; Vranješević-4 obitelji s 33 člana; Istodobno su tu imali posjede još obitelji Jurić i Čavlina, ali nisu tu živjele. U popisu iz 1735. uz sve ranije rodove i obitelji nalazimo i dvije nove i to: Jelinić-1 obitelj s 2 člana; Klepo-1 obitelj s 5 članova; Iz sudskih spisa iz 1809-15. nalazimo u zaseoku Marasovinama nastanjene obitelji Čavlina, Čulina, Jurić i Ujaković, dok su u Bobodolu Vranješevići skratili prezime i od 1815. pišu se samo Vranješ, a obitelji s prezimenom Matas su nestale, ali je ostalo u nazivu mjesta. U Bogetiću (Bogatiću) prominskom 1735. popisano je 7 rodova s 21 obitelji i ukupno 99 stanovnika. To su bili: Bagić-4 obitelji s 21 članom; Dogan-4 obitelji s 12 članova; Gluić- 3 obitelji s 7 članova; Parania-2 obitelji s 9 članova; Popović-1 obitelj s 11 članova; Škarica- 3 obitelji s 21 članom; Žepina (Džepina)-4 obitelji s 18 članova; Dvadeset godina ranije u mjestu se spominje i obitelj Divić (Diviz), ali je više nema. Na katarstarskom posjedu obitelji Gluić tada se navodi i posjed Svačica-što upućuje na stari plemićki rod Svačića, vladara Bogočina i Promine, od kojih je i posljednji hrvastki kralj narodne krvi Petar Svačić (1003-1097.) po kojem je na klub dobio ime. dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Nastavlja se.. Pošto su moji korijeni dijelom iz Matasa, uvjek sam se pitao gdje je nestalo prezime Matas U Matičnim knjigama, pronašao sam sljedeći zapis: Iz navedenog je vidljivo da su se Maglice izvorno prezivale Matas, a nadimak im je s vremenom prešao u prezima. Evo cijele stranice iz matične knjige (kliklite na fotografiju za veći prikaz): Evo i drugog primjera, gdje se vidi da su djeca rođena pod prezimenom Šangut, dok se u zagradama navodi Matas- da li se radi o nadimku ili starom prezimenu, teško je zaključiti: Evo cijele stranice iz matične knjige (kliklite na fotografiju za veći prikaz): Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622511561/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-3dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 21.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 4.dio U Čitluku je 1735. g. Popisano 25 rodova s 33 obitelji s ukupno 258 stanovnika. To su bili: Anić, Antolović, Bandalović, Bilonjić, Deves, Duić, Dumniak, Fališijić (Validžić), Kinjano, Geleđo, Godinović, Inkulco Jurinović, Knežević, Kovačević, Ljubičić, Marić, Miroslavić, Pešić, Radoević, Svetinović, Vuić, Vučić, Žiljević i Žepina (Džepina). Tu su tada imali posjede Grgić, Perić, Prgeša, Sarić i Čulinović svi iz Lukara, ali u Čitluku nisu živjeli. Treba reći da je Čitluk tada bio ne samo središte Župe Promina već i upravnih venecijskih vlasti zbog čega i nalazimo najprije navedene obitelji s talijaniskim prezimenima. Prema sudskim spisima iz 1816-28.g u Čitluku se spominju još obitelji: Adamović, Čilaš, Duvnjak i Kardov. U mjestu Fališ/i/jić-u (Validžiću), kasnijim Podima, uključenim u novije vrijeme većinom u sastav Čitluka, a manjim dijelom u sastav Oklaja, 1735. popisano je 10 rodova i 18 obitelji te ukupno 160 stanovnika. To su bili: Adamović-1 obitelj- 5 članova; Dumiak- 1 obitelj 8 članova; Faližijić tj Validžić (koji su imali prve i glavne posjede u Lukaru)-3 obitelji-32 člana; Fustarović- 1 obitelj- 10 članova; Ivandina- 1 udovica; Knežević- 1 obitelj- 20 članova; Perić- 1 obitelj- 5 članova; Godina- 1 obitelj- 7 članova; Vucić- 6 obitelji- 41 član; Svetina- 2 obitelji- 23 člana; Tada su tu u Podima; Bandalo, Kuronja, Čavčić i Dizdar imali posjede ali nisu tu živjeli. dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Nastavlja se.. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622516939/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-4dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 23.04.2007. Plinifikacija Promine Lutajući internetom pronašao sam dokument sa sljedećim naslovom: Pripreme plinifikacije Dalmacije-Studija plinskih sustava gradova Šibenika, Knina i Drniša Dokument koji je tema ovog posta možete pročitati pod linkom: http://sibensko-kninska-zupanija.hr/upload/stranice/2013/07/2013-07-18/66/dokumenti/Studija_plinofikacije_Sibensko-kninske_zupanije.pdf Dokument je malo "poveći" za skidanje, ali koga zanima bit će uporan... Ukratko, Sam pogled na fotografije u postu jasno daje do znanja svima da će budući plinovod svojom trasom prolaziti kroz Općinu Promina. Čitajući cijeli dokument možete naići i na dio u kojem se navodi: Značajan udio u investiciji (odnosno definiranim promjerima plinovoda) imaju okolna naselja. Poželjno je izvršiti optimiranje i ispitati ekonomičnost razvoja plinskog sustava do svih naselja i u skladu s rezultatima provjeriti mogućnost dodatnog optimiranja investicijskih troškova. Svi smo svjesni činjenice da cijene energenata u zadnje vrijeme dosežu svoje maksimalne vrijednosti, ali za Hrvatsku je važna činjenica da ima velike prirodne zalihe plina. Nažalost, plin se jako malo koristi u Hrvatskoj, ali je ipak dobro da se rade projekti za plinifikaciju Dalmacije. U cijeloj priči i Promina bi morala pronaći svoj interes. Pogotovo kad se vidi da će nam plin prolaziti doslovno pored kuće, a mi ga nećemo imati! Možda sad zvuči glupo, ali vjerujte brzo će doći dani kad će u Hrvatskoj nastati pomanjkanje el.energije zbog brzog rasta broja potrošača. Promina svojim geografskim položajem i već razvijenim el. energetskim sustavom zbog HE Miljacke, mogla bi postati lokacija za gradnju plinske elektrane. Znam da će sad svi reći da je to čista glupost, ali kad budemo plaćali europsku cijenu struje, brzo će mo zaključiti da nam je potrebna gradnja naših vlastitih izvora el. energije. Vjerujem da će naša Općina zaključiti koliku bi korist mogli imati plinifikacijom Promine, i uključiti se u županijske projekte aktivno dok je još vrijeme. Ustvari, nikad nije kasno, ali dobro bi bilo da u nečemu budemo i prvi! Ukratko, plinovod je zaobišao Prominu, te mu trasa od Drniša do Knina ide preko Kosova. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622527329/plinifikacija-promine.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) srijeda, 25.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 5.dio U Lukaru je 1709. popisano 14 rodova i 32 obitelji, s ukupno 150 stanovnika. Bili su to: Klarišić- 1 obitelj- 7 članova; Dizdar- 1 obitelj- 2 člana; Draganić- 1 obitelj- 3 člana; Fališijić (Validžić)- 3 obitelji- 8 članova iako imovinu nisu još podjelili; Medić- 5 obitelji- 29 članova; Milašević- 1 obitelj- 7 članova; Novaković- 1 obitelj- 9 članova; Panić- 2 obitelji- 7 članova; Prgeša- 1 obitelj- 6 članova; Perić- 2 obitelji- 20 članova; Petropoljac Novak 1 obitelj- 3 člana; Sarić- 3 obitelji- 37 članova-harambaša; Scrbaz- 1 obitelj-2 člana; Čulina- 7 obitelji-10 članova-imovinu nisu podjelili; U Lukaru su još obitelji Duić, Vulić, Džepina (dvije) i Bielanović imale imovinu, ali nisu tu živjeli. Nakon 100 godina, prema dokumentima, u Lukaru su živjele i slijedeće obitelji: Babić, Čavlina, Čipin, Franić, Galić, Mandarić, Mazar, Novak, Parać, Stojanović i Vučić. U Ljubotiću je 1735. popisano 7 rodova s 27 obitelji te ukupno 160 stanovnika. To su bili: Bilušić- 6 obitelji- 48 članova; Klarić- 2 obitelji- 3 člana: Jurić- 3 obitelji- 22 člana; Knežević- 4 obitelji- 20 članova; Lučić- 2 obitelji- 8 članova; Vukiša- 2 obitelji- 11 članova; Čavlina- 9 obitelji- 49 članova; Posjede je tu imala i obitelj Brajković, ali nije tu živjela. Prema sudskim spisima iz 1815. tu je živjela i obitelj Škrgić. dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Nastavlja se.. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622538009/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-5dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) petak, 27.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 6.dio U Matasima je 1735. popisano 9 rodova s 19 obitelji te ukupno 110 stanovnika. Bili su to: Adamović- 1 stanovnika- 1 dim; Ciganović-1 obitelj- 12 članova; Dumiak-1 obitelj- 6 članova; Fališijić (Validžić)- 4 obitelji- 18 članova; Godina-1 obitelj- 2 člana; Knežević- 1 obitelj-7 članova; Svetina- 2 obitelji-13 članova; Šundić- 1 obitelj- 12 članova; Vučić- 7 obitelji- 39 članova; Dio mjesta s obitelji Matas bio je iskazan u popisu stanovnika Bobodola, ali je u kasnijim popisima u sastavu mjesta Matasi. Tako se u sudskim spisima iz 1816. spominju još u Matasima obitelji Barišić, Matas, Sangut i Zelić. To je i posljednji spomen prezimena Matas, koje potom nestaje, ali očito je da se ono sačuvalo i danas u imenu mjesta. Za Mratovo takav popis trenutno nedostaje. No u sudskim spisima iz 1814-16. u njemu se navode ove obitelji: Bakmaz, Dragarić, Džaja (Žaja), Čilaš, Martinović, Mlinar, Perica, Radas i Sičić. U Nečvenu je 1735. popisano 18 rodova s 25 obitelji, te ukupno 182 stanovnika. To su bili: Benešić, Bilomavionić, Blažević, Bosić, Bračić, Burmanović, Burgnaćia, Dogan, Guberina, Katić, Miačić, Mihailović, Perinić, Perišić, Poić, Saksić, Šundov i Žepina (Džepina). Prema sudskim podacima u Nečvenu su 1811-15 živjele još slijedeće obitelji: Aralica, Perica, Sičić i Svetina. Za Puljane popis trenutno nedostaje, a prema sudskim spisima nastalim između 1809. do 1815. g. Spominju se slijedeće obitelji: Aralica, Bračić, Burnać, Crnogorac (1739), Čilis, Dogan, Gojčeta, Maksim, Parać, Perica, Pokrovac, Šundov i Đižanusić dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Nastavlja se.. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622543238/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-6dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 01.05.2007. Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 7.dio U Razvođu su 1735. popisana 22 roda s 48 obitelji te ukupno 322 stanovnikaTo su bili: Bibić- 1 dim-1 član; Boljanić- 1 obitelj 8 članova; Cvitić- 1 obitelj 16 članova; Čučić- 1 obitelj- 5 članova; Dodić- 2 obitelji- 34 člana; Duić (Dujić)- 5 obitelji- 25 članova; Jakovljević- 2 dima- 2 člana; Klepić- 3 obitelji 24 člana; Kulić- 2 obitelji- 18 članova; Lacić-2 dima-2 člana; Maleš- jedan uz dodatak Dodić- 3 obitelji- 16 članova; Mirković- 5 obitelji 34 člana; Pantelić- 1 obitelj-6 članova; Pokrajac- 6 obitelji- 44 člana; Rajčević- 1 dim ( 1 rod u Velušiću); Sekulić- 2 obitelji- 7 članova; Stanić zvani Josić- 4 obitelji- 47 članova; Skomalj- (kasnije Škovrlj)- 1 obitelj- 10 članova; Suman- 1 dim- 1 član; Vuković- 1 obitelj- 8 članova; Vojčić- 1 obitelj- 5 članova; Vaslaga- 1 obitelj- 8 članova; Prema sudskim spisima u Razvođu se navode još obitelji Beršić i Tošić (1808-13.), te Tralić, Duvančić (s istoimenim zaseokom na imanjima Mirkovića i Stanića) i Manojlo (1828). U Suknovcima je 1709. popisano 11 rodova s 18 obitelji te ukupno 178 stanovnika. To su bili: Bandalo- 3 obitelji- 32 člana; Bilandžija- 2 obitelji- 15 članova; Deves- 1 obitelj- 10 članova; Duić- 3 obitelji- 27 članova; Gečić- 1 obitelji- 13 članova; Knežević- 1 obitelj- 4 člana; Kovač (ević)- 1 obitelj- 10 članova; Milković- 1 obitelj- 8 članova; Vulić- 1 obitelj- 17 članova; Čavčić- 2 obitelji- 20 članova; Tolić (ranije zvan Antulov)- 2 obitelji 22 člana; Tada su još tu živjeli Žepina (Džepina), Knežević i Jurinović, koji su preselili u Oklaj, i jedan Knežević koji je preselio u Nečven. Takvo stanje je nepromijenjeno i u popisu iz 1735. godine. No u sudskim spisima nastalim 1809-28, u Suknovcima nalazimo i slijedeće obitelji: Adžić, Agić, Barić, Dizdar ( od kojih je Luka Dizdar 1809. imao nadimak Pandža, i od tada se njegovi potomci tako prezivaju), zatim Konjević, Rančić, Pliskov, Sredoja, Zrilić i Žulj. Ovi podaci ukazuju na svu složenost i zanimljivost istraživanja podrijetla prominskih obitelji. No oni ispravljaju neka dosadašnja pogrešna tumačenja i zaključke o njima. Tek će nova istraživanja u arhivima Carigrada, Beča, Venecije, Rima i Budimpešte, od kojih su neka u tijeku, dati poneki novi podatak o našoj Promini i njezinim žiteljima u proteklih tisuću godina i odgovor na neka još otvorena pitanja. Hvala! dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu I. Eto dragi moji Prominci i posjetitelji promina.blog.hr a , konačno sam završio sa prepisivanjem govora dr Zdravka Dizdara. Nadam se da je ova tema bila zanimljiva za praćenje, te da ću jednog dana doći do još novih stranica posvećenih povijesti Promine, pisanih perom našeg Prominca povjesničara dr Zdravka Dizdara. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622562817/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-7dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 12.05.2007. Nove nagrade prominskim vinima na Vinoviti 2007 Pronašao sam na web stranici Radio Drniša informaciju o novim uspjesima prominskih vinara i vinogradara. Već sam u članku Vinovita 2007 najavio da "Vinari nagrađeni na 2. susretu vinara Šibensko-kninske županije sudjeluju na Vinoviti 2007". Kako u Šibeniku, tako i u Zagrebu Prominci nisu prošli nezapaženo sa svojim vinima. Tako nam Ante Vukušić novinar Radio Drniša piše sljedeće: "Već prvog dana, na samom otvaranju sajma vinar Marko Duvančić iz Razvođa proglašen je za najboljeg mladog vinara Hrvatske. Nagradu mu je dodijeljena za cjelokupni dojam, površinu zasađenu vinovom lozom, za kvalitetu proizvoda , te za znanstveni i društveni rad u promicanju vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj. Sa 50.000 sadnica debita, lasine, plavine i melota posađenih u Razvođu na 10 hektara zemljišta, Marko Duvančić ujedno je vlasnik najvećeg vinograda u privatnom vlasništvu u Šibensko-kninskoj županiji. Na Vinoviti na štandu Županijske gospodarske komore svoje vino predstavlja i vinar Ivica Džapo iz Oklaja, čiji nastup i analizu vina financira Hrvatska gospodarska komora Šibenik. Riječ je o nagradi koju je vinogradar Džapo osvojio za najbolje zatvoreno bijelo kvalitetno vino Debit-Džapo na ovogodišnjem 2. Susretu vinara Šibensko-kninske županije". Cijeli članak pogledajte pod linkom na Radio Drnišu. (Link nažalost u 2017. ne radi.) Čestitam našim Promincima na osvojenim nagradama i želim im još puno ovakvih uspjeha na sljedećim predstavljanjima njihovih kvalitetnih vina. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622617988/nove-nagrade-prominskim-vinima-na-vinoviti-2007.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) nedjelja, 13.05.2007. KUU Promina u Metkoviću na smotri folklora Već sam u postu Na Neretvu misečina pala najavio odlazak KUU Promina u Metković na smotru folklora pod imenom Na Neretvu misečina pala koja se održava već po 23. put u Metkoviću. Na put smo krenuli u subotu rano ujutro sa autobusom čije je troškove pokrila Općina Promina. Ove je godine na predstavljanje prominskog folklora u Metković krenulo trideset i šest Prominaca i Prominki, dok nas je lani bilo trideset i dvoje. Doduše i sastav članova se malo promijenio i svakako je dobro što KUU ima sve više mladih koji se ne srame kraja iz kojeg dolaze. Na putu za Metković svratili smo u svetište Majke Božje Lurdske Vepric, mjesto sabranosti i molitve. Jako lijepo uređeno svetište koje je za vrijeme našeg posjeta bilo odabrano mjesto hodočašća za jednu skupinu turista-vijernika iz Italije. Po dolasku u Metković, odmah smo se sastali sa organizatorom Vidom Bagurom te napravili generalnu probu u GKS Metković za nastup koji nas je čekao navečer u 19:00 sati. Kad su naši momci i cure krenuli izlaziti na binu, Vid nas je sa smijehom upitao Pa ljudi moji, jeli itko ostao u Promini s obzirom na brojnost naše KUU. Svaka folklorna skupina po dolasku u Metković odmah dobije svog vodiča-dvije cure koje ih cijelo vrijeme ljubazno upućuju u događaje koji slijede. Mi smo se nadali sresti naše lanjske vodiče- ali su one ove godine imale nekih drugih obaveza. Nakon generalne probe, krenuli smo na ručak, a zatim na Svečani mimohod kroz grad u 18:00 sati. Lijepo je bilo vidjeti našu skupinu kako ponosno hoda Metkovićem, ujednačeno obučena u narodne nošnje koje su iz dana u dan sve bogatije i potpunije opremljene zahvaljujući sponzorima. Nakon što je Svečani mimohod došao do GKS Metković mi smo sa ostalih tridesetak društava čekali vrijeme svog nastupa koji je jako brzo došao s obzirom da smo bili šesti po redu u programu nastupa. Nastup je protekao odlično što je potvrdio i dugi pljesak publike, a nakon njega fešta se uz harmoniku i tamburaše nastavila prvo ispred dvorane u kojoj smo nastupili, te nakon toga u prostorijama KUD-a Metković. Teško je pobrojati sve dojmove koji su pratili ovaj događaj, ali pjesme, smijeha, raznih šala u 24 sata koliko je trajalo ovo naše putovanje nije nedostajalo u niti jednom trenutku. S pjesmom smo krenuli, i sa pjesmom naših najstarijih članova smo se vratili kući. Starci su toliko bili raspjevani da bi čovik pomislio da su bili na extasy-u, mi svi mlađi popadali od umora, a oni pjevali kao da je podne. Inače po meni je zvijezda ove smotre u Metkoviću bila jedna baka iz folklorne skupine Linđo (ako se ne varam), koja me stvarno oduševila. Na bini je plesalo Linđo njih desetak parova. Svatko je birao svoju curu za ples, a baka je ostajala sama Mislio sam da je to neka njihova šala, te da baka s obzirom na svoje godine sigurno neće poletjeti u visine na rukama svoga plesača. Na kraju je glavni pjevač koji pjeva za vrijeme izvođenja Linđa, došao do bake i oni su zaplesali. Da zaplesali, evo vjerujte mi i sad se naježim kad pomislim na taj nastup. Dvoranom se raširio pljesak, a baka je nošena rukama svoga djeda sve veselije plesala. U jednom momentu djed je kako mi u Promini kažem zabacio u zrak baku, a ona je poletjela kao pero Pljesku nije bilo kraja ali oni nisu stali otplesali su još nekoliko krugova, i baka kojoj je sigurno preko sedamdeset godina još nekoliko puta je poletjela visoko iznad ramena svoga djeda. Nakon njihova nastupa pljesku nije bilo kraja. Treća životna dob zaslužila je sve pohvale na ovoj smotri. E da na kraju se svi pitaju hoće li biti fotografija s ovog događaja Ove godine uz skoro 400 fotografija, iz Metkovića se vraćamo i sa video snimkom od nekih sat vremena koju još moram prebaciti na DVD. Poslao sam mail uredništvu Oklaj.net-a, sa zamolbom da postavim slike u njihovu galeriju sad čekam odgovor ako ne stigne onda ću ih postaviti na neko drugo mjesto kao i do sada U svakom slučaju, bit će uskoro objavljene Post je malo duži, ali vjerujte mi još je ostalo jako jako puno momenata koji zaslužuju svoje redove teksta. Ali onda bi post bio jako.. jako dug. Živili. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622630183/kuu-promina-u-metkovicu-na-smotri-folklora.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 15.05.2007. HEP obilježio 100 godina rada HE Miljacka Većina stalnih posjetitelja promina.blog.hr-a još se sjeća mojih postova iz prosinca 2006. u kojima sam pisao o proslavi Sto godina HE Miljacka. Tada je samo Nezavisni sindikat radnika HE na Krki napravio feštu povodom te obljetnice, dok su se svi ostali u HEP-u oglušili. Tko prati dnevnike na HTV-u i čita dnevne novine često može pročitati kako HEP obilježava deset godina rada određenog distribucijskog područja, a naše starice od sto ljeta nitko se nije sjetio, a ona je toliko djece dala HEP-u. Ipak, kuknjava djelatnika HE Miljacka daleko se čula, i čuli su je izgleda oni koji su trebali te konačno ispravili nepravdu. Danas je u HE Miljacki napravljena prava fešta u čast sad već sto i prvog rođendana elektrane. Posebno mi je bilo drago vidjeti prvog direktora nakon Oluje dipl. inž Marka Pokrovca, koji je zaslužan što u HE Miljacka većinom rade Prominci, iz Općine Promina u kojoj se nalazi elektrana (premda mnogi i danas često prešućuju tu činjenicu i svojataju elektranu). Marko Pokrovac je bio (koliko je meni poznato) prvi Prominac direktor elektrane, i kako kaže poslovica teško je postati fratar u svome selu, tako se desilo nažalost i Marku Drago mi je bilo vidjeti našeg Prominca Ivana Bračića-pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva.Prominku- gradonačelnicu Knina Josipu Rimac (koja i dalje vjeruje da ja imam prste u članku u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj su je oblatili- pa sam ni' kriv ni' dužan negativac u njenim očima..). Od Prominaca je još bio i Josip Perica, pomoćnik direktora HEP-Proizvodnje d.o.o, te naš Prominac fra Ivan Maletić, ali i promisnki župnik fra Šime Nimac. Na kraju važno je spomenuti da je skupu nazočio i Načelnik Općine Promina Žarko Duvančić, što je za svaku pohvalu i njemu i organizatoru proslave koji se sjetio sve navedene Promince pozvati. A organizatori proslave su bili Marija Čulina Rapo i Želimir Škarica, koji su uložili mnogo truda da se što dostojnije uz Blagoslov Uprave HEP-a obilježi važna godišnjica. Ali da nije bilo djelatnika elektrane koji je godinama čuvaju, maze i paze i koji su opet svaki na svoja način sudjelovali u proslavi, opet bi puno toga nedostajalo. Sad kad sam nahvalio svoje Promince (koji nepotizam) moram navesti i sve ostale važne sudionike ovog značajnog događaja: -Zvonko Mrduljaš-drugi po redu direktor nakon Oluje -Kaja Krstulović- treći direktor nakon Oluje- -Tomislav Miletić-sadašnji direktor HE Miljacka -Župan Šibenko-kninske županije Goran Pauk -Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Ante Tanfara -Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Željko Šimunac -Ivan Mravak predsjednik Uprave HEP-a -Ante Despot član Uprave HEP-a -Ivica Toljan član Uprave HEP-a -Kažimir Vrankić član Uprave HEP-a -Ivo Čović član Uprave HEP-a -Velimir Lovrć član Uprave HEP-a -fra Petar Klarić -fra Žarko Maretić i još mnogi drugi koje je teško pobrojati, a nadam se ako slučajno nalete na moj blog i ovo pročitaju, da se neće naljutiti što ih nisam spomenuo. Elektrana je na jedan sat bila obustavljena i na taj način je završeno prvih sto godina rada HE Miljacka. Telefonskim pozivom dir. Tomislav Miletić dao je nalog vođi smjene Dubravku Ćevidu da pokrene strojeve, te krene sa proizvodnjom elektrane u sljedećih sto godina. Sretno joj bilo! Važno je također istaknuti da su svi uzvanici dobili knjigu našeg Ante Jurica Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu, te će na taj način moći saznati još koju zanimljivu informaciju o povijesti Promine. Na kraju moram se osvrnuti i na članak u Jutarnjem listu u kojem njihov novinar stalno ističe činjenicu kako je HE Miljacka ugasila četiri najljepša slapa na Krki: Ćorića buk, Manojlovac, Rošnjak i i Miljacku. Ja živim uz Krku i za Krku i znam skoro napamet sve njene godišnje i mjesečne protoke. Ljeti Krka pane na samo 4,5 metara kubičnih vode u sekundi. Volio bi vidjeti tog čarobnjaka koji bi s tom količinom vode učinio da navedeni slapovi široki na mjestima tristo metara zablistaju u punom sjaju! Vjerujte mi, ja redovito fotografiram sve te slapove i tek kad je protoka Krke na njima od 100 metara kubičnih vode na dalje, tek onda su oni najljepši, a sa ovom malom protokom (4,5 metara/sekundi) sva ta voda se izgubi u zelenilu i puštali vi (ako ih uopće ima) 3, 5 , 15, 25, 50 kubika u sekundi, sve Vam je uzalud i slapova nema na vidiku! A već sam jednom spomenuo kako HE na Krki godišnje ostvare zaradu od približno 60 milijuna kunai tu se priča o odnosu zarade i ekologije nastavlja u nedogled.. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622638866/hep-obiljezio-100-godina-rada-he-miljacka.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 19.05.2007. Vrijeme u kojem su opanci bili luksuzna roba Danas sam napravio još jedan intervju na temu folklora i života u Pormini. Moj današnji sugovornik bio je osamdesetogodšnji Puljanac Bračić. Premda mi je u samom početku razgovora odmah rekao da on nije najbolji sugovornik za odabranu temu, ja sam jako zadovoljan sa pričom koju sam poslušao i snimio. Bilo je tu jako puno priča nad kojima se čovjek zamisli. Na moje pitanje: Što je značilo biti dobar plesač ili plesačica (misli se na one koji plešu u kolu), ja sam očekivao odgovor npr. Dobar je onaj koji je najizdržljiviji i sl), ali uslijedio je sasvim drukčiji odgovor Dobar plesač je bio onaj koji je imao što obuti i obući. Njemu nitko nije bio ravan Sićam se jednom kad su došla u kolo dva Barišića iz Čitluka,te još jedan iz Mratova i jedan iz Paraća u aljcima i krožetu u kolo. Njih četvorica. A svi su ih u čudu gledali odakle im to silno bogatstvo. Eto, što su nama danas luksuzni automobili, kuće, stanovi, računala to su njima bili za nas danas obični opanci, par običnih cipela. Evo jedne priče iz Araličinog romana Duše robova, baš na temu opanaka: U maloj Pipličinoj obitelji, koja je samo sitan djelić narodnog hodanja, pokazat će kako je stvar s opancima nevjerojatno zamršena. U Piplice je osmero djece, što manje što veće i on i žena, ukupno njih desetero. Jedan par opanaka od dobre kože i iz ruku dobra opančara može na suhu vremenu durati tri mjeseca. Da bi Pipličina obitelj išla obuvena, za godinu dana potrebno joj je četrdeset pari opanaka, a za toliku obuću Piplici bi trebale godišnje dvije volovske i deset ovčjih koža. Tko je strpljiv, neka izračuna koliko je narodu, koji hoda i kad treba i kad ne treba, potrebno opanaka i volovskih koža da bi hodao obuven.. . Drumski razbojnik i obijač brava Rogić imao je svoj način, Kad bi mu se opanci izderali, zaklao bi i oderao prvog vola na koga bi naišao, meso ostavio psima i orlovima, a od najdebljeg bi dijela kože, onog iznad kičme, iskrojio dva-tri istrižka, dovoljno za deset pari opanaka, i umaknuo u planinu, Zbog njegovih opanaka siromah čovjek ostao bi bez vola hranitelja, a često i bez njegova mesa. .. A kako je Piplica pronalazio kože za svoje opanke Evo nastavka priče iz Araličina romana: Treba čovjek biti tako obavješten o kožama kao što je obavješten Piplica, pa da mu se prodaju rog za svijeću. Mesari kože posole i stave sušiti na napravu koja kožu neprekidno rasteže, da bude šira i duža. Kako ih u toku sušenja stalno sole i prskaju vodom, povećaju se za jednu trećinu. Kad kožu izrežu na istrižke, da kupa ne bi primijetio kako je koža istezanjem utanjena, oni istrižak i s jedne i s druge strane trljaju hrptom noža sve dok ne nabuja kao spužva naljevena vodom, pa se čini debljom nego što bi bila da nije istezana i trljana. Dobar će kupac, kakav je Piplica, učen i bogomdan, provjeriti je li debljina kože lažna ili nepatvorena: pljuni na kožu, pa ako ne upija pljuvačku, kupuj, a ako je upila, nakloni se trgovcu i odlazi bez pazara.. Izgleda da lakše ljudi danas dolaze do auta, nego naši preci (iz ove priče čija se radnja odvija u 17. stoljeću) do opanaka. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622654004/vrijeme-u-kojem-su-opanci-bili-luksuzna-roba.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) nedjelja, 20.05.2007. Smotra folklora u Šibeniku Jučer (19.05.'07) je u Šibeniku održana prva smotra folklora Šibensko-kninske županije, pod nazivom Šibeniče ti si stina. Program je započeo šetnjom trinaest folklornih društava (koji djeluju u našoj županiji) od poljane do zgrade Županije na obali. Nastupi folklornih društava pokazali su bogatstvo i raskoš pjesme i plesa koji često u samo ovako prigodnim prilikama izlaze na svjetlo dana. Prava je šteta ne organizirati jednu ovakvu manifestaciju u vrijeme najvećeg posjeta turista našoj obali, jer da za ovakve događaje postoji veliki interes pokazali su brojni turisti sa nama dalekog istoka. Naša Maca premda najmanja u KUU Promina ponosno je stala pored Japanaca (ako se ne varam), a oni su neprekidno fotografirali našu zvijezdu i zahvaljivali se što je bez problema odradila photo session a ona je ponosno stajala iznad njih sviju Sve nazočne na ovoj smotri, kako izvođače, tako i brojne goste pozdravio je župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk, a u publici se moglo vidjeti i dvojicu zamjenike župana, te nama znanog Josipa Odaka te još priličan broj poznatih lica iz naše županije. Ja sam skupu nazočio kao fotograf KUU Promina, a priliku sam iskoristio i za upoznavanje sa jednom stalnom posjetiteljicom promina.blog.hr-a koju ovim putem pozdravljam. Njeni su porijeklom iz Razvođa, a ona svim srcem voli našu Prominu i svojim radom u medijima nam je već pomagala , a rezultati njenog rada će se uskoro još više čuti. Ali o tom u jednom od budućih postova kad se riješi jedan od velikih prominskih problema. KUU Promina je kao i u Metkoviću odlično promovirala pjesmu i kola našeg kraja, iako nam je dobar dio pjevača bio odsutan zbog bolesti. Ovom prilikom nam se za prvog pjevača vratio naš Vinko Sarić koji je zbog bolesti bio duže vrijeme odsutan. Teško je opisati radost i osjećaj zadovoljstva na Vinkovom licu kad je sa svojom ekipom Jojom i Dragom zaojkao svoje najdraže pjesme. A i nama ostalima bilo je pravo zadovoljstvo i radost vidjeti ga opet u prvim redovima kako izlazi na binu i započima pjesmu. Ovaj put nam je Pešo u teškim mukama što s nama ne može u Šibenik ostao pod temperaturom kod kuće, ali je zato mobitel njegove Bebe neprestano zvonio a on je uporno pitao di ste Kako je Jel' mi dobro ojkaju bez mene Jel' feštate A Beba nam je na izlasku iz autobusa na kraju putovanja, kad smo Peši poželjeli brz oporavak kroz smjeh rekla: Ma natrat ću mu suze na oči, kad mu ispričam kako nam je bilo. A stvarno, bilo je odlično. Je da smo malo zakasnili na spizu kojom su obrtnici naše županije častili sve uzvanike (jer je KUU Promina nastupala predzadnja) Ali svejedno uhvatili smo po fetu pršuta fetu kruvai bacili se u potragu za preostalim dagnjama u kazanima. Tu je naš Marko pokazao najbolje iskustvo, a u tom su ga podržavali svi koji su se nadali kojoj dagnji. Zanimljivo je bilo vidjeti nas tri Lukarca u lovu na dagnje E da je našim starima bilo vidjeti taj prizor. Na kraju mogu samo reći da se nadam da će ova smotra biti i sljedeće godine, te postati kroz vrijeme i tradicionalno okupljanje folklornih društava naše županije. Evo nekoliko fotografija za sjećanje; Ponovit ću još jednom sljedeću fotografiju: Na fotografiji su Drago Tarle, Josip (Jojo) Perica i Josip Bare. Nažalost, sva trojica su sada pokojna. Bili su to dobri i pošteni ljudi, bez kojih KUU Promina više nije isti, bez kojih prominska ojkalica gubi dušu. Počivajte u miru dobri ljudi. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622660232/smotra-folklora-u-sibeniku.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 28.05.2007. Prva Pričest u Promini Jučerašnja nedjelja bila je posebno radosna za djecu rođenu 97/98 godine. Njih šesnaest, sedam djevojčica i devet dječaka primilo je svoju Prvu Pričest u crkvi Sv. Mihovila, na Misi koju je vodio naš župnik fra Šime Nimac. Baš je bilo lijepo vidjeti djevojčice u bijelim haljinama, i dječake u odjelima kako u procesiji predvođeni sa desetak ministranata ulaze u crkvu. Crkva je za ovu prigodu bila posebno ukrašena velikim brojem cvjetnih aranžmana, i cijeli je događaj gledan očima djece koja se pričešćuju, te njihovih roditelja i rodbine zračio posebnom radošću i svečanošću. Svako dijete je imalo svoju ulogu, i svojih pet minuta slave čitajući na oltaru dijelove Biblije što ih je činilo posebno odraslim i ponosnim pred svojim roditeljima, rodbinom, prijateljima... Na kraju treba reći da se i Fra Šime stvarno potrudio da djeci njihova Prva Pričest ostane u jednom jako lijepom sjećanju, i ja mu stvarno čestitam na uloženom trudu da sve ovako lijepo i svečano protekne. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622697545/prva-pricest-u-promini.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 02.06.2007. Marasovinama u pohode Malo je knjiga koje kod nas tako dobro predviđaju budućnost kao što to čine knjige sa temama depopulacije Hrvatske. Prije dvadesetak godina prema knjizi Ivice Nejašmića Depopulacija u Hrvatskoj-korijeni, stanje, izgledi za nekoliko prominskih sela predvidjelo se izumiranje. Jedno od navedenih sela bile su i Marasovine-selo smješteno uz rijeku Krku na putu između Ljubotića i Matasa u općini Pormina, koje je tada brojalo stotinjak stanovnika. Predviđanja o izumiranju u ovom slučaju slijedila su sva teoretska pravila struke kad je iseljavanje u pitanju. Stanovnici su prvo odlazili svaki dan na posao, te se preselili trajno u mjesta u kojima rade. Dolazili bi samo vikendom, dok nisu roditelji umrli, a onda sve rjeđe i rjeđe. Nestajali su uređeni vinogradi, polja žita, stoka sa škrtih poljaguvno je obraslo u travi. a duge na bačvama se rasušile. Kakvo je stanje danas Danas me u Marasovine pozvao moj prijatelj čiji su roditelji sedamdesetih godina potražili posao u Njemačkoj, te tamo sa svoja tri sina uporno radili sa uvijek istom željom. Vratiti se u Marasovine-u Prominu. Pred ulazom u selo škola, bolje reći ostatci škole koja je radila do osamdesetih godina. Ulazimo u selo (ja i moja obitelj) koje je svaki puta kad Ga posjetim bogatije za još jednu obnovljenu kuću. Lijepo je vidjeti sve te kuće, obnovljene poštujući tradiciju gradnje kuća u ovim našim krajevima Pred prijateljevom kućom dočekuje nas pas Gare misleći da vraćamo iz bolnice njegova dida Tunu, koji je već 15 dana u bolnici. Žalostan što dida Tune opet nema, samo nijemo nastavi gledati u pravcu u kojem su Ga kola hitne pomoći odvezla. (Prema zadnjoj informaciji koju sam dobio danas 05.06.07. did Tune- odnosno Tone je dobro, ali je preselio u starački dom u Kninu. Eto, sad Marasovine imaju samo šest stalnih stanovnika). Did Tune je jedan od sedam stanovnika Marasovina čija se starost kreće od četrdeset do osamdeset i pet godina koliko ima najstarija baka. Do prije nekoliko godina i otac mog prijatelja živio je u Njemačkoj, ali je onda jednog dana spakovao kofere i rekao bilo je dosta Ja u Njemačkoj nemam što više tražiti. Njegova želja je bila da odlaskom u Njemačku zaradi novac da se sa obitelji može vratiti u Prominu i pristojno živjeti. Radilo se teško iz dana u dan, a samo za dan kad će se krenuti kući. Sreća je bila što su supruga i njihovi sinovi bili uz njega, te nisu poput mnogih živjeli odvojeno, te se tuđina lakše podnosila. Pred mirovinu sagradili su i lijepu kuću u Marasovinama, te su on i supruga brojali dane do povratka, a sinovi kako odluče Ili Njemečka, ili Zagreb ili Promina. Nažalost, jednog dana njegova supruga je nakon povratka s posla, sjela u fotelju i zauvijek zaspala, i usnula se vratila u Prominu. I kako obično biva kad ode majka otišla je i najčvršća poveznica svih članova obitelji. Oca više ništa nije moglo zadržati u Njemačkoj Sinovi su krenuli svako svojim putem jedan sa obitelji i u Australiju.ali niti jedan u Hrvatsku ili Prominu Kad sam imao petnaestak godina sjećam se kad sam sa prijateljima gledao skupe auto Pravilo je bilo da što je bolji auto, to ga stariji vozač vozi.. Jedan od prijatelja je rekao: šta će mi auto kad budem ovako star da ga je bar imat sa dvadeset. Tako je bilo i sa životom oca moga prijatelja. Da mu je bilo imati sve ovo što sad ima u vrijeme kad je sedamdesetih godina kad je krenuo u Njemačku, kako bi se u životu nauživao Sada velika kuća, lijepo uređeno dvorište i pušnica , prekrasan vinograd, u garaži skupocjeni auto ne znače baš ništa kad je čovjek ostao sam. Prošetao sam sa prijateljem kroz selo sve do križa koji već stoljećima pozdravlja putnike uz Krku spomenika na kojeg malo tko obraća pažnju, jer mnogi nisu ni svjesni njegove starosti i povijesne vrijednosti. Prolazeći kroz selo prelazimo preko iskopanih šahti za vodu koja bi uskoro trebala doći već skoro dvadeset godina, a zadnje dvije godine se malo upornije radi, samo im je izgleda opet nestalo novca. Balotalište u sjeni koštela ovog vikenda opet nije dočekalo svoje igrače, a balote i dalje uporno čekaju. Prošao sam i pored punionice meda o kojoj se nedavno govorilo u medijima, ali osim tri pasa u susjedu i jednog dida u vrtlu nikakvih znakova života oko punionice nije bilo. Mir i tišina ovog sela iz dana u dan postaju sve veći. Dječji plač se više ne čuje, a blago ne odlazi na pašu. Gare više ne laje, jer svih preostalih šestero stanovnika već odavno u dušu poznaje. A život nesuđenih Marasovljana u nekom drugom kutku svijeta ide dalje, jer tako je izgleda moralo bit'. Prelistao sam malo svoju arhivu fotografija, te pronašao sljedeće fotografije; Čitajući post, deset godina kasnije, razmišljam što se sve promijenilo u Marasovinama Voda je stigla u selo....ali iz sela su otišli ljudi....Neki Božjom voljom, drugi opet trbuhom za kruhom. Obnovljene kuće, polako opet umiru..... Za desetak dana, igrom slučaja, opet se sastajem s mojim prijateljem u Marasovinama. Ukoliko čita Promina blog, gledajući zadnju fotografiju, možda mu u mislima odzvanjaju stihovi pjesme "otišo' je otac moj polako.....". Život se u Marasovinama, tom prelijepom prominskom selu polako gasi..... Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/06/1622724985/marasovinama-u-pohode.html