Promina

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 27.08.2007. Općina Promina -grb i zastava Grb i zastava su osnovni simboli država, gradova, županija.... općina. Baš me zanima koliko Prominjaca zna kako izgleda naš grb i zastava. Na listu koji je prije skoro desetak godina tiskala općina Promina, a zvao se "Glasnik Promine" (ako se dobro sjećam), naslovnicu je krasio grb Općine-slika na početku posta. Ali pitanje je da li je to službeni grb općine Pormine Kako stvari stoje, izgleda da nije. Općina Promina još nema svoj grb i zastavu. Kako stvari stoje, izgleda da našim općinarima nije ni priša. Još od 29.svibnja 2006. godine, postoji Odluka o pokretanju postupka za utvrđivanje grba i zastave Općine Promina koju je donjelo Općinsko vijeće općine Promina, i ništa se nije promjenilo. Evo cijelog dokumenta: Na temelju članka 25. stavka 1. točke 3. Statuta Općine Promina ( Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije, broj 4/06 ), Općinsko vijeće Općine Promina, na 7.sjednici , od 29.svibnja 2006. godine, donosi ODLUKU o pokretanju postupka za utvrđivanje grba i zastave Općine Promina Članak 1. Ovom odlukom pokreće se postupak za utvrđivanje grba i zastave Općine Promina Članak 2. Prijedlog odluke o grbu i zastavi Općine Promina Općinskom vijeću podnosi odbor za odabir idejnog rješenja grba i zastave ( u daljnjem tekstu : Odbor ) U Odbor se imenuju : 1 Krste Radas, za predsjednika, 2.Denis Bronić, za člana, 3.Mario Jurić, za člana i 4.Paul Cota, za člana. Članak 3. Odbor će radi izrade idejnog rješenja grba Općine Promina raspisati natječaj po pozivu određenom broju likovnih umjetnika koji su svojim radom vezani za Općinu Promina, a radi davanja stručnog mišljenja. Članak 4. Idejno rješenje grba Općine Promina moralo bi se sastojati od štita u čijem bi sadržaju bile prikazane povijesne, kulturne, etnološke, prirodne ili političke značajke karakteristične ili znakovite za područje Općine Promina i to na način koji odgovara pravilima heraldike. Članak 5. U idejnom rješenju grba Općine Promina ne bi smjele biti ugrađene povijesne značajke grba RH ili grba druge jedinice lokalne samouprave. Članak 6. Odbor će nakon prikupljenih ponuda i pribavljenog stručnog mišljenja izvršiti odabir idejnog rješenja i sukladno tome izraditi prijedlog odluke o grbu i zastavi Općine Promina, te isti uz priloženo odabrano likovno rješenje dostaviti Općinskom vijeću na usvajanje. Klasa : 038-02/06-01/1 Ur.Br : 2182/09-03-01 Oklaj, 29.svibnja 2006. OPĆINSKO VIJEĆE OPĆINE PROMINA PREDSJEDNIK Pavao Džapo, v. r. Da li Općina Promina danas, u 2017. godini ima svoj grb i zastavu Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/08/1623105337/opcina-promina-grb-i-zastava.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 27.08.2007. Prošao je i taj dan... Felon je uvjek bila mirna, ništa je nije moglo izbaciti iz takta. Ipak, tu noć, san nikako nije dolazio na njene suzne oči. Pogledom je pratila mjesec koji se sporo vukao preko polja, a pod kožu joj se uvlačio nesnosan nemir. Minute su tekle kao godine, a sati kao stoljeća. Napokon je svanulo i to jutro isčekivanja. Vrata njenih odaja tiho su se otvorila, a vozač je prošaptao: "Felon, vrijeme je, moramo krenuti". Pognula je glavu i krenula nogom pred nogu, pa što život donese- donese. Istu priču bi nam mogle ispričati i ostale sudionice natjecanja na koje je krenula Felon, ali su bile zauzete od strane ostalih novinara.... O čemu se zapravo ovdje radi, i tko je Felon Najbolje da vam dragi moji čitatelji prenesem dio članka M.J: "Krava "Crvenka" holstein friesian pasmine vlasnika Alberta Popovića iz Kadine Glavice šampionka je Županijske izložbe stoke i stočnih proizvoda održane u Kričkama kraj Drniša, u Petrovom polju. Na izložbi je predstavljeno i ocijenjeno 26 grla podijeljenih u pet kategorija. Filip Knežević iz Drniša sa kravom "Smeđa" pobijedio je u kategoriji prvotelke smeđe pasmine, nagradu najbolje krave smeđe pasmine dobila je "Bipsi" Alberta Popovića iz Kadine Glavice. "Branka" Mira Pletkovića pobijedila je kao steona junica holstein friesian pasmine, dok je nagrada prvotelke otišla "Sonji" Filipa Kneževića iz Drniša. Najboljom kravom holstein friesen pasmine proglašena je "Felon" Josipa Vidovića iz Gradca". Cijeli članak možete pogledati u Slobodnoj Dalmaciji pod linkom: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070826/sibenik01.asp Prijašnjih godina izložba poput ove održavana je u Suknovcima, Oklaju i Kijevu, i veliki dio Prominjaca sudjelovao je sa svojim "blagom" na izložbama. Ove godine se Prominci ne spominju kao dobitnici nagrada, a dali su sudjelovali, nije mi poznato. Nadam se da je netko od posjetitelja bio nazočan na izložbi, pa ćemo saznat još koju riječ više o istoj. Ovaj post ujedno bih iskoristio za odgovor na jedno od pitanja u komentarima, a odnosilo se na stanje broja maslina, hektara vinograda, broja konja isl... Pa evo nekoliko informacija koje će možda zanimati prominske poljoprivrednike. Prominci prema popisu poljoprivrede 2003. godine raspolažu sa: -1473 .....masline -51 ha ....vinograda -1053 .....badema -1150 .....trešanja Od stočnog blaga raspolažu sa: -4744 ....ovaca -657 ......koza -25.........konja -8...........magaraca -306.......goveda -196.......kunića -6423.....kokoši -306.......košnica Dobro je što Šibensko-kninska županija ima jednu ovakvu izložbu na kojoj se može vidjeti koliko stočari ozbiljno rade svoj posao, te dali smo spremni sa takvim stočarima i njihovim "blagom" konkurirati evropskim stočarima. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/08/1623116527/prosao-je-i-taj-dan.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 01.09.2007. DVD bez školovanih vatrogasaca Ove godine-ljeta po prvi put Općina Promina na svom području ima stalnu dežurnu ekipu DVD-a. Ekipu čine dvojica Prominjaca i čini mi se četvorica Drnišana, a na raspolaganju imaju jedno vatrogasno vozilo. Baš sam planirao pohvaliti Općinu što je angažirala ekipu DVD-a, jer su svake godine požari dobar dio prominskih šuma pretvarali u goli krš, a ove godine je zabilježen tek jedan malo veći požar kod Marasovina, dok su drugi na vrijeme lokalizirani. Ipak na post me više nagnalo stradavanje vatrogasaca na Kornatima. Tko može biti ravnodušan na vijest o tolikom broju poginulih i nastradalih na zadatku-gašenju niskog raslinja Za vatrogasce najjednostavnijeg zadatka koji je na kraju odnio toliko života Kad sam čuo iskrenu izjavu (bez cenzure!) Božića iz GSS-a, smučilo mi se Očito je netko gadno pogriješio kad je davao zapovjedi tim ljudima na koji će način i kada krenuti sa gašenjem požara. Odmah mi je pala napamet jedna jednostavna misao Koliko uopće vatrogasaca ima odgovarajuću završenu školu za taj posao Malo tko me može uvjeriti da nastradali momak od 17 godina ima položene ispite za taj posao ali možda se samo varam. Možda svi ti gasitelji stvarno imaju potrebne završene škole, ali što ako nemaju Tko bi onda trebao biti odgovoran za njihovu smrt Da li su prošli sve potrebne obuke Svako zapošljavanje najčešće amenuje na kraju obično sam vrh firme npr. UpravaPredsjednik Uprave. Ministar Da bi se čovjek primio na posao, njegovi dokumenti moraju proći u nekim Državnim firmama i nekoliko stepenica odlučivanja i odobrenja po cijeloj visini piramide vlasti uzlazno i silazno. Taj sistem ne bi smio imati greške i možda u vatrogasaca stvarno nema Ali što ako ima Baš bi bilo zanimljivo pratiti broj zapošljavanja u Državnim firmama ili Državnoj Upravi, ali u vrijeme smjena vlasti odmah nakon izbora. Uskoro nam dolaze izbori i sada dok se jedni pripremaju za odlazak s vlasti (za svaki slučaj-nikad se nezna), a drugi za dolazak na vlast, najvažnije je vrijeme za nezaposlene. Zašto Oni koji imaju nekoga na vlasti, a nije ih u zadnje četiri godine uspio ubaciti na Državne jasle, sada je vrijeme da ih zadnjim trzajima ubaci. Obično nakon smjene vlasti koja je u nas postala sasvim normalna pojava kao i godišnja doba, normalno je da se mijenjaju svi direktori redom. Nije bitno kako kvalitetno su radili svoj posao, nego tko ih je na to mjesto doveo. Ali tim direktorima neće se ništa specijalno dogoditi, jer oni idu u rezervni sastav koji mora samo čekati povratak svojih na vlast. Naravno sa primanjima kao da su i dalje direktori samo bez provizija Oni koji nisu zaposleni sad imaju šansu da se učlane u neku stranku i odrede Državnu firmu u kojoj bi radili. Škola na kraju za posao uopće nije bitna sve se da srediti. Ako imate srednju školu možete raditi sve gdje je uvjet SSS. Ako imate osnovnu, možete postati tajnica ili konobarica.tehničar Ako vam ipak zatraže odgovarajuću stručnu spremu, novac uvijek rješava sve probleme. Sve je super do jednog trenutka Kojeg Trenutka u kojem radnik stvarno mora odraditi posao za koji je primljen. A što se događa tada Možda se slučajno sruše helihopteri Možda na pruzi stradaju željezničari Možda sa ceste slete autobusi. Možda dio broda u montaži odleti u zrak Možda turisti nezadovoljni napuštaju zemlju jer nitko ne govori njihov jezik Možda na neki službeni dokument čekate godinama XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX Kako bi Mate mogao zaposliti sina Nazove svoga kompanjona Stipu kojem je pomogao sa svojom ekipom da postane predsjednik stranke u svome malo većem mistu, nakon čega je on daleko dogura: M Stipe. Ima li šta posla za mog malog Š Mate moj ima samo učlani još pedesetak ljudi u stranku i sve je OK M OK Stipe Ovih dana ću to riješit Nakon nekoliko dana skoro mjesec Mate opet zove Stipu.. M Stipe, pedeset ljudi je učlanjeno, sad si ti na redu S Dobro Mate Javi se Šimi u xy firmu i reci da sam te ja posla, ako mu šta nije jasno nek' mi se javi MAli Stipe, moj mali nema tu školu on nije te struke SNišta si ti ne sikiraj kad mi njega primimo, više Ga nitko ne može otpustit. Platit će mu školovanje i sve će bit u redu M Hvala ti Stipe Reka' sam ja da si ti čovik Nakon nekoliko mjeseci, Matin mali je postao dio priča iz Crne kronike. Nastradao je u nezgodi na radu, zbog nepoštivanja osnovnih pravila zaštite na radu. Ovaj dio priče je izmišljen, ali u današnjim uvjetima čitajući dnevne novine, sasvim je očekivan i normalan. XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX Na kraju me zanima samo hoće li netko stvarno odgovarati za stradanje vatrogasaca na Kornatima, ili će nastradali kao u mnogim slučajevima do sada biti sami najveći krivci A što se može pročitati u medijima "Na početku komemoracije u šibenskom kazalištu uzrujani roditelji poginulih vatrogasaca napali su Sanadera, njegove ministre i županijskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu". "U ovom slučaju životi su izgubljeni u bespotrebnoj avanturi, jer ništa nije vrednije od ljudskog života, pa ni najvrednija materijalna dobra, a kamoli trava ili koja god kuća ili zgrada. Samo je drugi ljudski život vrijedan ljudskog života", poručio je Mesić.""Prije, tijekom i nakon komemoracije, članovi obitelji, rodbina i prijatelji poginulih vatrogasaca glasno su kroz plač negodovali prozivajući odgovorne u vatrogasnoj zajednici za tragediju i tražeći oštre kazne protiv onih koji su ih, kako su ustvrdili, poslali u smrt. "To je ubojstvo", uzviknuo je jedan vatrogasac prozivajući na odgovornost županijskoga vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu.""Želi se za smrt vatrogasaca optužiti čovjeka koji je zajedno sa svojim momcima poginuo na terenu.""Predsjednik sindikata vatrogasaca Mladen Magdić uvjeren je da vatrogasci nisu mogli stradati samo zbog požara u kojem je gorjelo nisko raslinje. Tu je tezu potvrdio i patolog KBC-a Split". "Recepcionar NP-a "Kornati" Paško Petrina, koji je u subotu priveden u Županijski sud pod sumnjom da je odbačenim opuškom izazvao požar na Kornatu, pred istražnim sucem Daliborom Dukićem izjavio je da se ne osjeća krivim."" Petrina je žrtveno janje. Požar su izazvali radnici koji su palili prazne vreće cementa - uvjereni su neki vatrogasci, koji su nam se javili u redakciju, te mještani Murtera". Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/komentari/post/1623151580/dvd-bez-skolovanih-vatrogasaca.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) nedjelja, 02.09.2007. Akcija Hoću brži Internet! započela u Promini Nema mi ništa gore nego kad mi stigne poruka teška 10MB, i onda iz tri pokušaja za tri sata skinem istu. Rodbina u Njemačkoj misli da ja imam internet brz kao i njihov, i onda mi pošalju fotografije u original veličini Nikad dočekat da poruka konačno stigne Već duže vremena u Promini se pokušava skupiti dovoljan broj ljudi, kako bi konačno T-com i kod nas uveo brži Internet. Prema nekim informacijama, akcija bi mogla uspjeti ako bi zahtjev za brži Internet podnijelo najmanje 15. Prominjaca. Maloprije je do mene navratio moj susjed Joža sa anketnom listom i pitanjem: jesam li ja za Naravno da jesam Koji sam po redu Evo susjed ja sam prvi, a ti drugi. Do tebe sam došao prvog, a sad idem kod ostalih. Za sada bi nas moglo biti šest, sedam, vidjet ćemo na kraju. Najjeftinija varijanta MAX adsl-a je prema nekim informacijama oko 100,00 kuna mjesečno, što uključuje 1GB skinutih podataka sa interneta. Pozivam sve Promince, ili firme u Promini koji imaju potrebu za bržim internetom da se uključe u ovu akciju. Akciju vodi urednik Oklaj.net-a pa više informacija možete pronaći pod linkom (koji u 2017. više ne postoji)., a možete i meni postaviti pitanja u komentaru, a ja ću se potruditi pronaći kvalitetan odgovor. Nadam se da će se Prominci, svakodnevni čitatelji promina bloga, koji žive u Pormini, rado odazvati akciji. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623151830/akcija-hocu-brzi-internet-zapocela-u-promini.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) Utorak, 04.09.2007. Modernizacija prometnice u naselju Oklaj Općina Promina objavila je u "Narodnim novinama" broj 36. od 03.09.2007 natječaj za modernizacija prometnice u naselju Oklaj. Rok za dostavu ponuda je 18.09.2007. do 12 sati, za kada je zakazano i otvaranje istih u zgradi Općine Promina. Svi ponuditelji bit će pisano obavješteni o ishodu javnog natječaja u roku od 15 dana (03.10.2007). Početak i rok završetka radova: po potpisivanju ugovora o građenju, rok završetka radova 60 dana (znači najdalje do kraja godine, ako natječaj prođe bez žalbi). To je bio ukratko sadržaj oglasa, a cijeli oglas možete potražiti u "Narodnim novinama" broj 36. od 03.09.2007 Oglas to ne navodi za ali ovi radovi prema nekim neslužbenim informacijama ukučuju kopanje kanala i postavljanje cijevi za odvodnju oborinskih voda na dionici Osmanovac centar Oklaja. Nadam se da ovaj put radovi neće biti duži od 60 dana koliko je navedeno u natječaju, te da nećemo mjesecima preskakati otvoreni kanal koji čeka postavljanje cijevi koje "kasne u dolasku". Isto tako se nadam da "višak" građevinskog materijala neće biti prebacivan kao prošli put ispred pogona Metal-sinta, pa sad tamo "nagrđuje" okoliš. Valjda u Promini ima dovoljno otvorenih kopova rudnika u koje bi se mogao pohraniti višak otpadnog građevinskog materijala I još jedna vijest.... Danas sam dobio informaciju da je u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji objavljen poziv svim vlasnicima katastarskih čestica na trasi asfaltiranja ceste Čitluk-Bogatići prominski, da dođu u Općinu kako bi dobili na uvid dokumentaciju u kojoj se vidi o kojim se katastarskim česticama radi. Više o ovoj informaciji trebao bi znati sutra, kad dobijem tekst spomenutog oglasa. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623168702/modernizacija-prometnice-u-naselju-oklaj.html

srijeda, 05.09.2007. Vrijeme je za berbu grožđa-merlota Ova godina većini će poljoprivrednika ostati u sjećanju kao jedna od najsušnijih godina. Dovoljno je reći da je Krka rijetko kad na Brljanu imala dotoku u kolovozu ispod prosječnih 4,5 m3/s, dok su ove godine već u srpnju zabilježene dotokoke manje od 3 m3/s, a kolovozu 2,5m3/s. Kad bi usporedili dotok Krke s proizvedenom el.energiju u nizvodnoj elektrani Miljacki, bilo bi još zanimljivije. Dok je zadnjih deset godina dotoka Krke osiguravala proizvodnju el.energije od najmanje 60 GWh do najviše 80 GWh od 01.01-01.08., ove godine proizvedeno je samo 50 GWh! ( 50 milijuna kWh). Koliko štete je suša napravila vinogradarima u Promini, to će nam u sljedećih mjesec dana pokazati kvaliteta i količina ubranog grožđa. Uglavnom, zbog meteoroloških uvjeta berba ove godine počima skoro mjesec dana ranije. Već prošli vikend započela je berba merlota, sorta grožđa koja je najranije spremna za berbu, a koje je prijašnjih godina bilo jako malo na našem području. Sadnjom novih vinograda, prominski vinogradi svake godine povećavaju količinu proizvedenog grožđa već poznatih sorti debita i lasina, ali i spomenutog merlota. Porastom proizvodnje grožđa raste i proizvodnja vina, a najbolji dokaz da količinu prati i kvaliteta su brojne osvojene nagrade prominskih vinara na natjecanjima vinara širom Hrvatske. Jučerašnji broj SD donosi članak o berbi grožđa u Promini a možete ga pročitati pod linkom: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070904/sibenik01.asp Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623169878/vrijeme-je-za-berbu-grozdamerlota.html Kako se vremenske prilike ponavljaju u određenim ciklusima. Sve napisano u postu prije točno deset godina, kao da je napisano dana. Sušna godina...rana berba...

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) srijeda, 05.09.2007. Javni poziv REPUBLIKA HRVATSKA URED DRŽAVNE UPRAVE U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ZUPANIJI Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ispostava Drniš Ured državne uprave u šibensko-kninskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava Drnišu u postupku izdavanja lokacijske dozvole po zahtjevu OPĆINE PROMINA, za zahvat u prostoru: rekonstrukcija lokalne ceste LC 65014, katastarska općina Čitluk, Mratovo, Bogatić Prominski, u duljini 7 km od Čitluka prema Bogatiću Prominskom, temeljem članku 94. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 103/96.), objavljuje JAVNI POZIV Vlasnicima i nositeljima drugih stvarnih prava na nekretninama unutar obuhvata te neposredno uz obuhvat planiranog zahvata rekonstrukcija lokalne ceste LC 65014, katastarska općina Čitluk, Mratovo, Bogatić Prominski, u duljini 7 km od Čitluka prema Bogatiću Prominskom, da se poštuju kao stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Svi pozvani mogu izvršiti uvid u idejno rješenje za izdavanja lokacijske dozvole, te dati svoju izjavu, u prostorijama ove službe u Drnišu, Trg kralja Tomislava br. 1 (zgrada "Općine), soba broj 1. dana 7. i 10. rujna 2007. godine, u vremenu od 7:30 do 10:30 sati. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623171358/javni-poziv.html Prošlo je deset godina....a asfalt i dalje prema Bogatićima prominskim "dolazi"....

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) petak, 07.09.2007. Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine III dio Centar Oklaja je sinoć bio posebno živ. Baš me začudila ta živost, a tek kad sam vidio novinarku Radio Drniša Matildu... znao sam da se nešto veliko događa. Ali što Do odgovora je lako doći. Većina Matildinih članaka završi ili u Slobodnoj Dalmaciji ili na web stranici Radio Drniša. Zahvaljujem se ovim putem Matildi na njenim čestim člancima sa temama iz Promine. Članak koji je tema ovog posta nalazi se na web stranici Radio Drniša pod naslovom : "Zakup poljoprivrednog zemljišta na Gluvačama u Razvođu posvađao Promince. Općinsko vijeće bajamik dodijelilo grupi građana koje predvodi vijećnik Rajko Žulj.""Najveća plantaža badema u Hrvatskoj ona u Razvođu u Promini nakon dugih pravnih sporova i petnaest godina propadanja u 25-godišnji zakup dodijeljena je grupi građana iz Promine koju predvodi Rajko Žulj, vijećnik Općine Promina iz redova HSP-a, odlučilo je tako Općinsko vijeće Promine većinom glasova na svojoj sjednici jučer poslijepodne". Prije dvadesetak dana napisao sam na tu temu post : Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine II dio http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/08/1623039746/natjecaja-za-zakup-poljoprivrednog-zemljista-na-podrucju-promine-ii-dio.html Sada slijedi nastavak priče... Odluku o izboru najpovoljnijih ponuda donosi Općinsko vijeće uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Baš me zanima koliko će vremena trebati nadležnom Ministarstvu za izdavanje suglasnosti Jedva čekam sljedeće nastavke ove priče. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623183128/natjecaja-za-zakup-poljoprivrednog-zemljista-na-podrucju-promine-iii-dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 11.09.2007. Prominska misa u Zagrebu Svake godine, prvu nedjelju nakon Male Gospe-Rođenja BDM 08. rujna, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu održava se Misa za Promince nastanjene u Zagrebu. Ove godine fra Šime je odlučio održati Misu drugu nedjelju iza Male Gospe. Misa će se održati kako nam javlja Bogaćanin ..."16.09.2007. u 12,30 sati". Prošle godine Misi u Zagrebu nazočili su i članovi KUU "Promina", te nakon Mise zapjevali naše pjesme i zaplesali kola iz prominskog kraja. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623204997/prominska-misa-u-zagrebu.html Zadnje dvije godine, Prominska misa, nakon Male Gospe, više se ne održava u Zagrebu. Tradicija, koja je trajala desetljećima, tako je nestala u jednom danu....

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 15.09.2007. "Dalmatinska Zagora nepoznata zemlja" Izložba 'Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja' otvorena je prije desetak dana u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Svatko tko se odluči pogledati izložbu, bit će zaokupljen pogledom na više od tri tisuće izložaka izloženih na sve četiri etaže Galerije Klovićevi dvori. Svaki moj odlazak u Zagreb, mojim kolegama iz firme, mojim prijateljima... malo kad pođe a da se u razgovoru ne spomene Promina. Tako je bilo i prekjučer. Kroz priču smo se dotakli izložbe "Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja". Odmah smo zaključili da bi bilo najbolje da nakon posla posjetimo izložbu. Ova izložba je najbolji način da svojim prijateljima približim život moga rodnog kraja. Dalmatinska Zagora je termini koji se često koristi za sve krajeve u Dalmatinskom zaleđu... unutrašnjosti Dalmacije. Postoji veliki broj naziva, ali ukoliko pročitate barem jednu knjigu o Dalmatinskoj Zagori brzo će te doći do podatka da Dalmatinska Zagora svoje zapadne granice ima na rijeci Čikoli. Lako je Zaključiti da je Drniš na samom rubu Dalmatinske zagore, da Knin nije u njoj, kao ni Promina.... Bukovica, ali to je tema više za povjesničare. Pogledati svaki izloženi detalj zahtjeva prilično vremena, ali imam osjećaj da je dva sata koja sam tamo proveo, proletjelo u jednoj minuti. Izložba je postavljena na četiri etaže, četiri putovanja od podruma i daleke prošlosti, do drugog kata i zvukova iz kraja koji je sve tiši i tiši. Mene je zanimalo hoću li na izložbi vidjeti Starohrvatske naušnice s jednom jagodom, većih dimenzija koje su pronađene u Mratovu, a izložene u visovačkoj arheološkoj zbirci, o čemu nam svjedoči dokument na web stranici Samostana Visovac. Nažalost, nisam ih pronašao. Tražio sam brončani balzamarij u obliku egipatskog boga Besa, pronađen u Oklaju (Promina), na lokaciji Golobrig, pogranjen u Arheološkom muzeju u Splitu, o čemi nam svjedoči web stanica Arheološkog muzeja, Rimsko-provincijalna zbirka-Balzamarij". Nažalost, ni njega nisam pronašao. Nadao sam se vidjeti prominsku narodnu nošnju koja se može pogledati u Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju, gdje je u jednom od ovakvih ormara možete vidjeti i orginalnu nošnju Prominca i Prominke. Nažalost, naša narodna nošnja, nije izložena. Nadao sam se na izloženim fotografijama vidjeti koji motiv slapa Bilušića buka, Jezera Brlja, slapova Ćorića Buka, Manojlovca, Rošnjaka, Miljacke, Daljana... ali ih nisam vidio. Ili možda kulu Nečven, informaciju o Babidubu ali ni to nisam pronašao. Promina je predstavljena sa grbom obitelji Nelipić i Martinušić koji su vladali u našim krajevima. Gradina Nečven pripadala je starohrvatskim kninskim knezovima Nelipićima do 1421. a nakon toga je bila u vlasti kneza Jurja Martinušića i drugih, o čemi nam govori tekst pronađen na webu. Dok sam sa svojim prijateljima razgledao izložbu, svaki pogled na eksponate podsjećao me na ulomke knjiga koje sam pročitao u životu u Promini i kraju koji je okružuje. Gledajući dva luka Burnuma, sjetio sam se Fortisovih zabilješki iz knjige "Put po Dalmaciji" u kojoj opisuje Burnum kao ostatke građevine sa dva luka, dok ostatci druga tri luka leže srušeni, te navodi da seljaci te srušene ostatke koriste za gradnju svojih kuća. Sjetim se riječi čovjeka iz Ivoševaca, sela pored Burnuma koji mi je pričao kako je veliki broj kamenih ulomaka, djelova kamenih kipova koji su pronađeni u blizini Burnuma završilo kao smljevena pješčana podloga asfalte ceste Kistanje-Knin. Gledajući svirale, sjetim se svoga dida Mate, kao da sada na njih svira, kao da sada sjedi pored svoga stada ovaca i prebirući pristima po sviralama svira svoje najdraže melodije. Cijela izložba osim vizualno, posebno odabranim melodijama, audio snimkama žena koje pričaju dok šišaju ovce, šum vode... zvukovima mlinskih kola, odvode posjetitelje u "nepoznatu zamlju".... mene u moju Prominu, kraj koji polako nestaje, izumire, tone u tišinu U jednom momentu, prišla mi je jedna djevojka i upitala: "Vidim da ste Vi stručnjak iz ovog područja. Možete li podijeliti svoja saznanja sa nama" Skoro sam pukao od smjeha... Stručnjak....Ma nije to baš neko znanje.... Riječ po riječ, i imam osjećaj da sam sa tom djevojkom mogao pričati još satima o ljepotama Promine koje nisu spomenute... arheološkim lokalitetima u Promini koji još nisu istraženi... ali moji prijatelji imali su obaveza pa sam morao skratiti priču. Na rastanku mi djevojka kaže: "hvala Vam lijepo. Vaš intervju možete poslušati u posebnoj emisiji HR na prvom programu, ne ovaj, nego sljedeći utorak u jedan sat u emisiji ......." Ja sam se toliko bio uživio u priče iz svog kraja, da se nisam niti obazirao na diktafon... Mislio sam da se radi o nekoj anketi studenata... Sad kad me čuju stručnjaci kako odgovaram na pitanje o egipatskom bogu Bes, i vjerovanju koje se uz njega veže... a ja kažem da malo o tom znam... samo znam da Ga uvijek pronađem na googlu kad pod fotografijama upišem pojam Oklaj. Tješim se da nekad ni loša reklama ( moj intervju ) nije na odmet.... Nadam se da se neću puno osramotit. Na kraju zaključak. Izložba je stvarno odlična, i prava je šteta ne posjetiti je. Tko zna kad će se opet ovako bogata zbirka povijesti Zagore pronaći na jednom mjestu. To što se Promina ne spominje, to je još samo jedan dokaz da je izložba posvećena "nepoznatoj zemlji" koju još dobro i dugo treba istraživati. Ako vas zanima što su mediji sve objavili na temu ove izložbe posjetite linkove: Klovićevi dvori Radio Drniš Split on line Culturenet Nacional Vjesnik Slobodna Dalmacija Večernji list Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623224010/dalmatinska-zagora-nepoznata-zemlja.html Nažalost, većina navedenih linkova, nakon deset godina, više nije u finkciji.

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) četvrtak, 20.09.2007. 16-Rujna 1991. Godine prolaze, a ostaju samo sjećanja. Čak i sjećanja polako blijede, gube se i nestaju. Ali slike rata većinom s tim danom, u sjećanju Prominaca kreću. Slike rata, slike onih koji od tog dana više nisu sa nama. A njihova imena teška su za spomenike. Kao da ih bilo nije..... Krvavi rujan 1991. zavio je Prominu u crno. Samo jedan dan bio je dovoljan da promjeni naše živote, naše snove, naše želje, naše molitve. "Daj Bože da preživimo.... ""Daj Bože da se vratimo kući....""Daj Bože...." Svatko je imao svoju molitvu. Prošlo je 16. godina, a Promina još nema spomenika žrtvama iz rujna 1991. Zašto Zar njihovi životi manje vrijede Spomen obilježja za žrtve koje su poginule nakon 1991. godine, podignuta su u Mratovu i u Oklaju. Imena žrtava zahtjevala su upisivanje velikog broja slova u mramornu ploču, pa se Ministarstvo odlučilo jednostavno riješiti problem. Na ploču u Mratovu je upisano da se podiže u čast 10 poginulih civila, a u Oklaju kod crkve sv Mihovila da se podiže u čast 5 poginulih civila. Za žrtve iz 1993. Slobodna Dlamcija nam u svom tekstu povodom otvaranja spomen-obilježja navodi sljedeće: "Masovna grobnica u Mratovu nalazi se na groblju Sv. Martina u obiteljskoj grobnici Škarica. Iz nje je ekshumirano i identificirano 10 posmrtnih ostataka civila stradalih u razdoblju od 19. siječnja do 24. ožujka 1993. Identificirani su: Ivan Bračić (Lukin), Ana Bračić (Josipova), Marija Bračić (Petrova), Pavao Parać (Paškaljev), Anica Parać (Markova), Kata Parać (Mijatova), Božo Bračić (Ivanov), Petar Džaja (Antin), Ante Perica (Matin) te Tomica Vucić (Tomičin). Na mjesnom groblju sv. Mihovila u Oklaju, pak, druga je masovna grobnica iz koje su ekshumirani i identificirani posmrtni ostaci civila stradalih u veljači 1993. godine. To su: Mate Vucić (Matin), Marija Vucić (Antina), Ivan Vucić (Matin), Kata Vucić (Ivanova) te Ana Bandalo. Cijeli članak posvećen otvaranju spomen-obilježja u Mratovu i Oklaju možete pročitati pod linkom u Slobodnoj Dalmaciji od 29.05.2003. Spomenika za "Rujanske žrtve 1991." nema. Vjenci se za njih nemaju gdje položiti. Ostaje nam samo da ih se sjetimo, da se za njih pomolimo, da našoj djeci ispričamo priču o prijateljima koji su sa tim danom zauvjek napustili našu Prominu, prijateljima kojih više nema. Slava im,

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 24.09.2007. KUU Promina u Pakracu Petak sedam sati ujutro. Autobus u središtu Oklaja, nestrpljivo čeka svoje putnike. I tako sa svih strana po jedno.. po dvoje.. negdje iz torbe viri pregača negdje aljak negdje iz torbe strše opanci. Jesmo li svi tu Jesmo! Svi su odgovorili složno. Tako je društvo Prominjana točnije nas 25. krenulo u Pakrac na nastup prijateljima iz Kulturno prosvjetnog društva Pakrac. Nije trebalo dugo da se autobusom zaori pjesma, ispriča koja šala nasmije do suza. Već je iza KUU Promina toliko nastupa i putovanja, da smo postali kao jedna velika obitelj tako da je i ovo putovanje od skoro osam sati prošlo prilično brzo. Na samom ulazu u Pakrac dočekuje nas dvoje Pakračana, a za većeg-krupnijeg od njih saznajem da ga zovu Gara premda je on daleko od garava čovjeka. Koji srdačan doček. Kad vas netko zagrli sa suzama u očima i čvrsto vam stisne rukuonda ste sigurni da ste dobrodošao gost Gara je od tog trenutka bio naš službeni vodič. Malo smo prošetali gradom popili piće u kafiću Škorpija poslušali priče o stradavanju grada u Domovinskom raturučalipripremili se za nastup Brzo je došla večer, i vrijeme za nastup KUU Promina, u folklornom djelu programu u kojem je nastupalo još nekoliko kulturno umjetničkih društava, te je Admiral Domazet predstavio svoju knjigu Klonovi dolaze. Gospodin Damir Špančić (predsjednik KUD Sloga Pakrac-organizirao naš dolazak u Pakrac) uručio je svim gostima prigodne poklone, te izrazio želju za našim ponovnim dolaskom u što skorije vrijeme. Predsjednik KUU Promina Mario Juric, zahvalio se na poklonu, te gospodinu Špančiću uručio poklon koji je aranžiran od našeg sivog kamena, na koji su lijepo složeni suhe smokve bajemi u središtu aranžmana jedan lijepo ukrašeni stari panj u čijem se zagrljaju nalazila boca vina najboljeg mladog vinogradara u 2006 godini u Hrvatskoj-Marka Duvančića. Nakon službenog dijela programa, mi smo kao i svaki put nakon nastupa zapjevali naše dalmatinske pjesme Ubrzo su nam se priključili tamburaši pa smo zapjevali i slavonske pjesme Bilo je tu plesa.. pjesme smijeha Feštalo se do ranih jutarnjih sati odspavalo koju uru u đačkom domu i već je došlo vrijeme za buđenje. Našu prvu kavu u Pakracu popili smo u Škorpiji, i tamo smo odlučili popiti još jednu kavu prije odlaska. Pola sata koliko smo imali na raspolaganju, dobro je došlo da malo bolje pročitamo isječke iz novinskih članaka koji su se nalazili na zidovima kafića fotografije svih poznatih koji su u ono ratno doba pedeset metara od prve linije ispijali kavu kao mi danasNa fotografijama smo uočili jednog Prominca koji je davno prije nas posjetio Pakrac-pisca Ivana Aralicu. Vlasnik kafića opisivao nam je događaje iz najtežih dana '92 godine kad je iz inata odlučio otvoriti kafić na prvoj liniji fronte, o čemu je i BBC napravio reportažu. Pakrac je grad sa bogatom poviješću grad koji polako uklanja tragove rata sa svojih ulica grad u koji se njegova djeca još sporo vraćaju jer nema dovoljno novih radnih mjesta. Pakrac je grad koji će mi ostati u sjećanju kao grad jednostavnih, dobrih i srdačnih ljudi Grad u kojem Prominci imaju svoje prijatelje Nakon što smo popili piće pozdravili se sa našim domaćinima krenuli smo put Samobora- Svete Nedelje na sljedeći nastup na koji je pozvana KUU Promina ali to je već tema sljedećeg posta. Evo i fotografija našeg putovanja u Pakrac: Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623277583/kuu-promina-u-pakracu.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 25.09.2007. KUU Promina u Sv. Nedelji Samoboru Nakon nastupa u Pakracu u petak, subota je bila rezervirana za nastup KUU Promina u Svetoj Nedelji, gradu odmah do Samobora, na VI Strmečkoj jeseni. Prominci koji su za Veliku Gospu pratili večernji program, kao jednu od gostujućih folklornih skupina mogli su vidjeti KUD Strmec. Kako je KUD Strmec pozvan na našu feštu za Veliku Gospu, to je jedna malo duža priča u kojoj bi morao spominjati imena naših Prominjaca koji žive u krajevima iz kojih nam dolaze članovi Strmeca. Kako smo mi pozvani u Strmec to je sasvim logična stvar. Tko nama dolazi u goste prikazati bogatstvo folklora svoga kraja, mi uzvraćamo svojim dolaskom na njihove fešte gdje odigramo naša kola i zapjevamo prominske pjesme. Put od Pakraca do Sv. Nedelje prošao je prilično brzo. Malo pjesme, puno smijeha na račun događaja u prethodnom danu u Pakracu i već smo bili sa našim novim domaćinima članicama KUD-a Strmec. Nakon kratkog obilaska mjesta Strmec, sa domaćicama smo dogovorili brzinski obilazak Samobora. Prve asocijacije članova KUU Promina na Samobor, bile su Samoborske kremšnite, ali nakon posjeta Samoboru malo će tko od nas kao prvu asocijaciju na taj prelijepi grad imati kremšnite Samobor je stvarno prekrasan grad. Urednost pročelja zgrada detalji kojima su ukrašene fasadedetalji kojima su ukrašeni krovovi zgrada uredni travnjaci cvijećem ukrašeni balkoni. Jednostavno grad koji me oduševio svojom urednošću. Naši vodiči pokazivali su nam dio po dio grada i tako smo u jednom dijelu obilaska došli i do crkve čiji je ogradni zid dvorišta uređen u spomenik Samoborcima poginulim u Domovinskom ratu Cjelom dužinom zida poredane su mramorne ploče sa imenima pedeseti i dvoje Samoboraca, a uz svako ime jedna svjetiljka. Koja simbolika pedeset i dvije lampe svaku noć podsjećaju na one koji su dali svoj život za bolje sutra. Njihov život se za slobodnu Hrvatsku ugasio, ali svaku večer svjetiljke nas podsjećaju na visoku cijenu svjetlosti visoku cijenu slobode. A gdje su imena poginulih Prominjaca za slobodu Hrvatske. Gdje su njihovi spomenici Zašto njihove svjetiljke ne svijetle i podsjećaju na njihovu žrtvu za Hrvatsku Nakon obilaska Samobora, odlučili smo konačno kušati u Samoborske kremšnite i kupiti koji suvenir za uspomenu. Kremšnite mi i nisu baš nešto sjele, ali zato će me suvenir, gitara koja je sad na zidu u dnevnoj sobi, uvijek lijepo sjećati na Samobor. Nakon kupljene tri gitare autobus se već orio od pjesme novonastalog tamburaškog orkestra a Škarine solaže su posebno krasile svaku pjesmu. Nakon Samobora ručali smo u Samoborčeku. Obukli se u prominske nošnje i nakon pucanja kuburaškog društva Gromovnik, krenuli u svečanoj povorci prema šatoru u kojem su se održavale VI Strmečke jeseni. Evo i programa VI Strmečkih jeseni: Cijeli program odvijao se u velikom šatoru, uz dobro organizirano ozvučenje, lijepe nastupe folklorni društava i puno pjesme i plesa. Najviše su me oduševila djeca koja su pjevala i svirala pjesme i plesali kola svoga kraja Nakon redovitog-službenog programa, mi smo po našem običaju uz harmoniku zapjevali dalmatinske pjesme. Nakon nekog vremena sa nama su svirali tamburaši i jedan momak sa trubom Bilo je prva liga Na kraju se u našu pjesmu uključio i bend Prijatelji koji je bio zadužen za zabavljanje gostiju do kasno u noć. Dva dana na putu učinili su svoje i nismo imali snage feštati do kasno u noć kao u Pakracu (barem ne svi). Probudili smo vozača autobusa i krenuli na put kući. Evo i fotografija iz Samobora i Sv Nedelje: Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623282519/kuu-promina-u-sv-nedelji-samoboru.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 25.09.2007. Folklor Promine-Goran Knežević-I dio Nedavno me novinarka Hrvatskog radija na izložbi Dalmatinska Zagora-nepoznata zemlja upitala zašto se tako malo zna o našem kraju zašto je nepoznat Odgovorio sam da vjerojatno nemamo dovoljno ljudi koji vole kraj iz kojeg potječu, ljudi koji su spremni s ponosom reći iz kojeg su kraja Ljudi koji će reći: Ja sam iz Promine, i time se ponosim Goran Knežević je već jednom bio tema mojih postova. Pretraživanjem bloga, lako će te pronaći spomenute postove Na promina.blog.hr često navrati ententinovka koja mi je ovaj put ostavila sljedeći komentar: Pozdrav! Kako sam već komentirala Vaš blog kad ste pisali o gospodinu Goranu Kneževiću te koreografiji Promina koju izvodi FA Ententin, poželjela sam Vas informirati da je gospodin Knežević objavio tekst temeljen na njegovom istraživanju prominske kulturne baštine na www.ethno.hr, pa savjetujem svima koje bi ova tema mogla zanimati da posjete stranicu i pritom eventualno nešto nauče. Nadajući se da će Vam biti od pomoći, srdačno pozdravljam Zahvaljujem se ententinovki na ovoj jako lijepoj informaciji, koja će vjerojatno zanimati mnoge Promince, a posebno članove KUU Promina. Gospodin Knežević je jako lijepo opisao folklor Promine u temama: Prominsko kolo, narodne nošnje, pjevanje i dječje igre. U samom uvodu Goran Knežević je napisao sljedeće: Što sam stariji to mi sve više naviru siječanja iz djetinjstva, a poglavito ona vezana uz moj boravak za vrijeme ljetnih i zimskih praznika u prominskom kraju. Volio sam dolaziti didu Stipanu i baki Anici Knežević. Ljudi u Promini su bili srdačni i nekako su se posebno toplo odnosili prema djeci. Otac, Josip Knežević bio je strahovito vrijedan i radišan čovjek. Zamislite uživao je kopati vinograd, a ja sam motiku mrzio iz sve snage. To rezultiralo brojnim međusobnim sukobima, koji su često završili mojim bježanjem po vinogradu ispred škurije razljućenog oca. Mama mi je bila jedino utočište i jedino me je ona shvaćala u tom tvrdokornom svijetu. Naravno ovo je samo ulomak Uvoda, a cijeli tekst svakako pročitajte pod linkom: http://ethno.hr/promina/ Tema je jako zanimljiva, jer po prvi puta imamo na jednom mjestu stručno obrađenu temu folklora našeg kraja-Promine. Zahvaljujem se gospodinu Goranu Kneževiću što otima našu bogatu folklornu baštinu od zaborava i izumiranja. Za sljedeće postove ostavljam Prominsko kolo, narodne nošnje, pjevanje i dječje igre. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623284653/folklor-prominegoran-knezevici-dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) četvrtak, 27.09.2007. Folklor Promine-Goran Knežević-II dio Do prije koju godinu, malo se tko od mlađih mogao pohvaliti da zna zaigrati kola koja su se nekad igrala u Promini. Zahvaljujući KUU "Promina" i našim starima koji su se uključili u rad udruge, naša kola su spašena od zaborava. Paralelno sa radom starijih članova KUU "Promina", i najmlađi su polako počeli igrati kola. Mojih svi troje djece često me znaju "satravat" igranjem kola po dnevnom boravku. Mlađi sin i kćer su toliko bili oduševljeni djelom nastupa KUU "Promina" u kojem se "zabacuju" momak i dvije djevojke, da su i sami uvježbali "zabacivanje" i sad čekaju svoju priliku- "da odrastu". Šteta je što nemamo dovoljno sredstava za izradu nošnji za djecu koja bi bila "pomladak" naše folklorne skupine, a siguran sam da bi ih bilo više od dvadesetak. Goran Knežević je ostavio KUU "Promina" 70-ak pitanja koja bi valjalo postaviti našim najstarijim Promincima, kako bi što bolje i vjernije prikazali folklor Promine na svojim nastupima. Jedno od pitanja je: "Što je za Vas značilo igrati kolo" Na to se pitanje, dvjema upitanim bakama odmah pojavio osmjeh. "E moj sinko... meni je to bilo sve... meni je to bila radost... e kako smo se nekad družili... kako smo pivali... sada nigdi nikoga nema... ako 'ko zapiva... odma je ili lud ili pijan". Kad sam isto pitanje postavio djejdu iz Puljana, on mi je odgovorio: "E dite moje... teška su to bila vrimena... meni je mate rano umrla... ja sam ti bija sirotinja... bija sam gol i bos... ja sam samo gleda one koji igraju... ako nisi ima... nisi ni za kolo bija...." Jedno vrijeme i ja sam sa KUU igrao kolo... i mogu reć da kolo ima neku posebnu energiju. Kola Promine toliko su zbližila članove KUU, da smo svi, bez obzira koliko nas godina dijeli u rasponu od 16. do 70. i nešto godina... postali kao jedna mala obitelj. Istraživanje folklora nije lak posao. Teško je doći čovjeku u kuću prvi puta... niti on poznaje vas... niti vi njega.. Teško je otvoriti "dušu" baka i djedova da iskreno popričaju o tim davnim danima. Prije nekoliko mjeseci, posjetio sam u Marasovinama babu "Nikincu".... Dogovor za posjeti babi Nikinci išao je preko prijatelja koji živi u Njemačkoj... Puno toga se treba poklopiti za jedan "intervju"... Prijatelj je treba doći iz Njemačke... baba Nikinca biti kod kuće.... Ovih dana prijatelj mi je došao iz Njemačke i ja Ga odmah zovem... "Idemo li kod babe Nikince". "Baba Nikinca je u bolnici... slomila je kuk:" A baba Nikinca mi je najljepše pjesme zapjevala... i najviše novih stihova "izrecitirala"... samo je videokazeta bila prekratka za sve snimit... Goran Knežević, posebno je obradio Prominska kola. Meni je najjače kad negdje nastupamo i voditeljica najavi: "Sada će KUU "Promina" otplesati "dva naprid" Ma koja "Dva naprid" Koje je to kolo To je kao da netko za valcer kaže: Sada će nam mladi par otplesati "lijeva-desna-lijeva"... ili "jen-dva-tri" Naravno... voditeljica najavi ono što joj netko od nas kaže... ali u Promini koliko sam se ja do sada raspitivao... a vidim i u tekstu Gorana Kneževića... ne postoji kolo "Dva naprid"... ali zato postoji "Colozec". Kad je folklor u pitanju uvijek su rasprave je li se igralo ovako ili onako... je li se kolo zvalo ovako ili onako.... Zato je bitno napraviti što više anketa na temu folklora. Što je više "intervjuiranih" djedova i baka... to će folklor biti izvorniji. Često se zna reći "Plešu u kolu"... svi stariji koje sam do sada pitao da li su plesali kolo odgovorili bi isto: "Mi nismo plesali kolo!!!!! Mi smo ga IGRALI". ŠETKE, STARAČKO - COLOZEC, BIRAČE KOLO, KOLO NAPOVRAT, POPASOVE (ZABACE), kola su koja je Goran Knežević opisao pod temom "Prominsko kolo" a možete pročitati pod linkom na www.ethno.hr: http://ethno.hr/promina-prominsko-kolo/ Kakva se narodna nošnja nosila u Promini... tema je jednog od sljedećih postova..... Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623294088/folklor-prominegoran-knezevicii-dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) petak, 28.09.2007. Sveti Mihovil-Dan općine Promina Odlukom međustranačkog vijeća Općine Promina, ove godine neće biti svečanog obilježavanja Dana Općine i blagdana sv. Mihovila u Oklaju. Izostat će i svečana sjednica Općinskog vijeća u znak pijeteta kornatskim gasiteljima. Blagdan sv. Mihovila u Oklaju u subotu 29. rujna bit će obilježen crkvenim pobožnostima u istoimenoj crkvi. (Zahvaljujem se "Drnišu" na komentaru sa navedenim tekstom) Obično se prigode kao što su "Dan Općine" koriste za upoznavanje građana što se sve postiglo i što se sve planira učiniti u Općini. Općina Promina za ovu godinu imala je u planu napraviti sljedeće: -izrada projektne dokumentacije kao osnova za obnovu, odnosno izgradnju sportskog centra Žagra, -izgradnja sanitarnih čvorova te uređenje interijera u Domu kulture -uređenje i opremanje novog prostora dječjeg vrtića, (nekadašnje kancelarije OPZ Promina op.a.) -uređenje fasade Doma kulture te popravak središnjeg trga (fontana, klupe, rasvjeta), -uređenje igrališta za predškolsku djecu iza Doma kulture -izgradnja precrpne stanice u Lukaru -nabavka i ugradnja montažnih autobusnih stajališta Sve navedeno su prema riječima načelnika Žarka Duvančića navedenim u tekstu župnog lista "Promina" -aktivnosti koje se planiraju sa sigurnošću provesti u prvoj polovici 2007. godine. Svi znamo da se od navedenog nije ništa napravilo. Starački dom u Oklaju je priča koja se nastavlja... Uskoro bi mogli imati proslavu "Pet godina neotvaranja Staračkog doma-Oklaj". Moram napomenuti da se vodovod za Marasovine, Matase i Zeliće također planirao završiti do ljeta 2006, a da je skoro i jesen 2007. a stanovnici tih sela još nisu dobili vodu. Spominjalo se i asfaltiranje ceste Čitluk Bogatići, najdalje do Uskrsa ove godine. Svjedoci smo da je tek u tjeku ishođenje lokacijske dozvole za navedene radove. Sjećate se "Poduzetničke zone-Promona" najavljene još 2004. godine, a koja bi kako je tada rečeno "uskoro trebala započeti s radom" Teško da se još tko sjeća tih obećanja.... Sad će netko reći da ja sve gledam crno, i da Općina ove godine nije ništa napravila. Ipak oni rade... evo jednog primjera: "Najveća plantaža badema u Hrvatskoj ona u Razvođu u Promini nakon dugih pravnih sporova i petnaest godina propadanja u 25-godišnji zakup dodijeljena je grupi građana iz Promine koju predvodi Rajko Žulj, vijećnik Općine Promina iz redova HSP-a, odlučilo je tako Općinsko vijeće Promine većinom glasova na svojoj sjednici jučer poslijepodne". Eto tko kaže da Općina i vijećnici ništa ne rade. Možda su ovaj put malo "zapeli", jer je na ovaj način navodno sedam vijećnika dobilo zemlju u koncesiju. Zamoljavam sve koji znaju neke radove koje je Općina Promina planirala i ove godine napravila, a ja ih nisam spomenuo, da ih navedu... Možda je meni nešto promaklo Na kraju, čestitam našim Općinarima, a i svim "strpljivim" Promincima i Prominkama sveti Mihovil- dan Općine Promina, i da ga sljedeće godine proslavimo što svečanije, a ja da na blogu napišem "hvalospjev" o svemu onom što je dobro napravljene u Općini Promini 2008. godine. Živili! Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623301635/sveti-mihovildan-opcine-promina.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) nedjelja, 30.09.2007. Folklor Promine-Goran Knežević-III dio Teško bi bilo danas u Promini naći troje starijih Prominjaca koji bi se u baš svakom detalju složili sa opisom naše narodne nošnje, a o mlađima da i ne govorim. Neslaganja znaju biti različita. Prema zapisima u jednoj knjizi Ivana Aralice, cure-neudane djevojke su u našim krajevima nosile crvenu kapicu, kao znak spremnosti za udaju. I dok tako piše Ivan Aralica, i baba "Nikinca" iz Marasovina u svojim pričama opisuje kako su joj njeni dok je bila cura, kupili tu crvenu kapicu... neki drugi se ne slažu da su u nas ikad djevojke nosile tu kapicu. Dok jedni kažu da muška kapa nikad nije imala rese (koje padaju niz leđa onoga tko je nosi) kao u Ličana... moja baba kaže da su kapu s "kitom" nosili samo oni koji su stvarno bili bogati. Što su bili bogatiji... to je kita-odnosno to su rese bile duže. Često se postavljalo pitanje da li se pas kod muškaraca veže tako da njegov završetak visi niz lijevu ili desnu nogu Neki kažu da se veže tako da mu kraj završava na lijevu stranu, ali opet drugi pitaju zašto je kipar Vlado Radas na svom spomeniku "Prominskoj obitelji" (pred crkvom sv Roka u Čitluku) pas stavio da završava na desnu stranu Pitanja je puno, i dobro je da se ta pitanja uopće postavljaju i da to nekoga zanima... da to negdje ostane zapisano... da se ne zaboravi. Goran Knežević u svojoj temu "Folklor Promine" nije trošio puno riječi na opisivanje muške i ženske narodne nošnje, nego je jednostavno priložio fotografije Prominke i Prominca u narodnoj nošnji, i svih djelova koji čine narodnu nošnju-posebno. U nastavku posta nalaze se fotografije Prominca i Prominke u kompletnoj narodnoj nošnji, a fotografije je napravio Zoran Knežević. ........ Koji detalji čine žensku narodnu nošnju prominskog kraja, pogledajte pod linkom, na www.ethno.hr-u: http://ethno.hr/promina-narodna-nosnja-zenska/ Isto tako, pogledajte kako izgleda muška narodna nošnja našeg kraja pod linkom. http://ethno.hr/promina-narodna-nosnja-muska/ Sljedeći post na temu folklora u Promini, bit će posvećena načinu pjevanja u Promini. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623302767/folklor-prominegoran-knezeviciii-dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 02.10.2007. Folklor Pormine Goran Knežević IV dio Prominsko pjevanje i tekstovi pjesama Pjesma je uvijek zbližavala ljude. Malo je koja slava u Promini prošla bez pjesme. Kad se sjetim prominske ojkalice, sjetim se i svog dida Mate i njegove družine kako pjevaju meni teško razumljive pjesme. Otišao je davno did Mate i većina njegovih prijatelja koji su s prstom u uhu hvatali intonaciju njihovih melodija. Jedno vrijeme jedina moja veza sa starim pjesmama bila je (bolje rečeno stihovima koje su stari Prominci pjevali) izvedba rock verzije prominske ojkalice u obradi Podroom banda-a. Većina Porminaca je vjerojatno mislila da od naše pjesme nije ostalo ništa da je nema više tko zapjevati da su stihovi naših starih pjesama zajedno sa dušama naših didova i baba otišle u nebo. Ipak, naša pjesma je preživjela. Na svakom novom nastupu KUU Promina čujem neke nove stihove naših najstarijih neku novu pjesmu. Zahvaljujući Goranu Kneževiću i njegovu razgovoru sa najstarijim Promincima, jedan dio pjesama ostao je i u pisanom obliku. Evo jedne pjesme svim Promincima barem djelomično poznate: PJESMA O VILI Zima prođe svanu pramiliće Po Promini procvijetalo cviće. U proljeće su ptice zapivale, Pod Prominom vile zaigrale. Rudna zora nije zabilila, Kad je mene pozivala vila, U planinini di nam cvita cviće Nad Prominom otkud sunce sviće. Ona meni sa proplanka viće Kaži momče s čim se cure diće. Kako svoje lice uzgajaju. I s čime se mlade zanimaju. A ja vili ovu rič odvratim Čekaj vilo domalo češ znati U Promini devet sela ima, Triba znati divojke po njima. A bila vilo viruj mi ka Bogu Sve divojke valiti ne mogu. Ako kudim moja je sramota Jer i ja sam prominskoga roda. S tvojom moći i sricom bajnom Sve što kažem nek' ostane tajno. Slušaj dalje moja vilo bjela, Započet ću od Razvođa sela. Tu su cure što u rudi rade, Naveliko novaca zarade, Svoje novce nikome nedaju. Što god oće za njih uzimaju. Zato nose svilene šunadare Oko vrata gizdave đendare. Blago momcim koji se uhvati alaj će se para nagrabiti. A oklajkuše ko u malom gradu, svakome se narugati znadu. Na čas smrti ne dobile sviću Svakom će se narugati mladiću. Stid nemaju Boga se ne boje, Ne bi tako da za bankom stoje. Sukonovačke cure blizu Cote, Igraju se s momcim na balote. Cilog dana na balote igraju, A po noći s momcim briškulaju. E, sad ću se uputiti na da se Spomenut ću Lukar i Matase. U Lukaru žive vode dvi su, Mnoge cure umile se nisu. Primetače čelma im sapuna. One o tom nevode računa. Kaži meni Gospe od Čatrnje Imal koja bez ijedne mane. A mataske slaba ime je srića. Svaka ima nekolko kablića. Mliko nose u Knin pa prodadu, I kupuju puder i pomadu. Zato one vavik su pri gradu I gospodski se ponašat znadu. A ljubotičke u zelenom gaju. Misto pisme one nabrajaju. Svaka vavik kuka i jauče, Kao da je neprijatelj tuče. Naročito kad do Krke odu, Kao da su na nekom sprovodu.. Čitluške su blizu kapelice, One žele postat divice. U kapeli kleče svakog dana Uz mantiju mladog kapelana. One mole po noći i po danu, Da u raju misto sačuvaju. Blago momcim' kojim pripadaju, I za njih će biti mista u raju. A mratovske ovce uvračaju. Kod Martina u zvona lupaju. Cilog lita u krevet ne ležu, One stalno za zvona potežu. Ubila ih Isusova mati od njih narod ne može spavati. Bogatske su blizu bogočina, Svaka cura poštena i fina. Svaki posa one raditi znaju Pa se zato momcim dopadaju. Teško brime one stalno nose, Naročito kad se trave kose. Puljankuše iznad brine šeću, Visoko se među curam meću. Krka im je kraj donjih mlinica Ima i njih kaljavoga lica. Još je u njih vrilo od Miljacke, Dino krijuć nose prati biljce. Buve trenu da ih voda nosi. Kući biže po jutarnjoj rosi. E, kroz Prominu i svih devet sela, Pivam pisme svakojakih vela. A ova je pisma proizvoljna Sanjom vilo budi zadovoljna. Ja sam čuja od junaka stara, Di se vila s ljudim razgovara. I on mi je govorio tada, Mnogo ljudi da od vile strada. Ali ti nisi ka obična vila, Mome srcu ti si uvik mila. Sad se vilo vini u planinu, Pozdravi mi svu našu Prominu. Više o načinu pjevanja i stihovima pjesama koje su se u Promini pjevale pogledajte na www.ethno.hr pod linkom. http://ethno.hr/promina-pjevanje/ Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/10/1623324784/folklor-pormine-goran-knezevic-iv-dio.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) srijeda, 03.10.2007. Ljekarna u Oklaju Čuj ljudstvo jel' ideš u Knin ili Drniš Ajde molim te donesi mi ove li'kove i uplati loto Ovu priču sam do sada čuo nebrojeno puta. Neki ljudi dok vide kombi HE Miljacke, odmah nose recepte.. i skoro pa više ništa i ne pitaju samo vozaču gurnu recepte.. i svako svojim putem Često se u Promini postavljalo pitanje kada će proraditi ljekarna u domu zdravlja. Dobra vijest za Promince je sljedeća: Na 27. sjednici Županijskog poglavarstva, kojom je predsjedavao župan Goran Pauk jednoglasno su prihvaćene i usvojene sve točke dnevnog reda. Jedna od prihvaćenih točaka dnevnog reda je i sljedeća: Poglavarstvo je dalo suglasnost na Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja Drniš o davanju u najam dijela prostora u zgradi ambulante u Oklaju Ljekarni Drniš u svrhu otvaranja ljekarničke jedinice u Oklaju. Vijest je objavljena 27.09.2007 14:18:13 na web stranici Šibensko-kninske županije. Nadam se da će Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja biti uskoro realizirana. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/10/1623331263/ljekarna-u-oklaju.html

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) petak, 05.10.2007. Tamo "Gdje pijevac ne pjeva" Prije tri dana u ruke mi je sasvim slučajno došla knjiga Ivana Aralice pod naslovom Gdje pijevac ne pjeva. Prelistam prvih nekoliko stranica.. malo pročitam i vidim da su priče vezane djelom i uz Prominu Drniš Sam pisac je u uvodu napisao slijedeće: Što želim staviti ispod ovog naslova kao uvod u zbirku pripovjedaka, koju sam pisao četiri ratne godine, nije ni priča ni građa za priču. Ovo je rana koja zacjeljuje, ovo je mjesto na zidu gdje svaki prolaznik ispisuje svoj zapis, ovo je spilja u kojoj stvari steknu boju i oblik tek kad se među njima nađeš i osvijetliš ih svjetiljkom uznemirena duha, ovo je rahla zemlja rasadnika na kojem priče niču i rastu kao što drugdje niču i rastu ruže, tuilipani i ljiljani. Dvanaest pripovjedaka što se iza ovog uvoda nižu u ovoj knjizi samo je presada biljaka niklih u tom rasadniku, možebit i presad loša vrtlara koji nije izvršio pravi odabir niti je pune veličine znao uzgojiti ono što je niklo na ratnim naplavinama. Tješi ga da taj posao niti započinje niti završava, da će na tom poslu biti poslanika koliko hoćeš. Što mislite moji Prominci uz koje je mjesto vezan naslov ove knjige Šesta po redu pripovijetka pod naslovom, koji je ujedno i naslov knjige, opisuje život žena koje su ostale u tada okupiranom Ljubotiću. Iz priče se može saznati u kakvoj su oskudici živjeli, i s kakvim su se strahovima svakodnevno morali suočavati. Najveći i najljući neprijatelj prestrašenih žena, jedan od mnogih bio je Est Srećica koji je svakodnevno obilazio žene i trudio se shvatiti što bi bilo potrebno napraviti da te žene konačno potjera iz Ljubotića iz Promine. Zaključio je da će sve žene morati napustiti selo kad ostanu bez hrane svojih kokica koje im nesu jaja i pjevca koji je glavni i odgovorni za dolazak na svijet pilića- osnovne hrane za preživljavanje u tim najtežim danima. Est Srećica se nadao da će nestankom pjevčeve svakodnevne budnice nestati života u preostalim selima Promine Prevario se. Svaka od dvanaest pripovijetki zanimljiva je na svoj način. Kad bi uz svaki naslov morao napisati ukratko radnju, izgledalo bi otprilike ovako: 1. Cvijet na reveru Pripovijetka opisuje prikupljanje novca za opremanje 142. Drniške brigade u Munchenu i Frankfurtu. Situacije u kojima su neki prikupljali novac na Brigadu a neki izgleda za sebe. 2. Sokak triju ruža Pripovijetka opisuje stradavanje jedne obitelji koja je iza Drugog svjetskog rata doselila u Berak, mjesto koje je većinom bilo naseljeno pravoslavcima Pripovijetka koja opisuje tanku granicu između života i smrti opstanka i nestanka 3. Most i mostovi Ova pripovijetka opisuje prijateljstvo troje prijatelja, odnosno prestanak prijateljstva početkom rata, kad otac jednog od trojice prijatelja-časnik tzv JNA prelazi na drugu stranu i kao pilot JNA razara Zadar. i kuće bivših prijatelja svoga sina. 4. Uskrsni krijes Kuzme i Damjana Zadarsko zaleđe Hrvatski vojnici koji sa prve crte gledaju svoje kuće.. a k njima ne smiju. Jednu večer uoči Uskrsa, odlučuju se posjetiti svoje selo po svaku cijenu 5. E moj Ive Ovu pripovijetku Ivan Aralica posvetio je svojoj majci, koja je također ostala u okupiranoj Promini u svom selu u Puljanima. Ivanova majka opisuje što je sve proživjela, kako su ih pretresali zastrašivali uništavali im kuće 6. Gdje pijevac ne pjeva (Već sam opisao temu ove pripovijetke) 7.Crna bjelina Život hrvatske iseljenice u Australiji koja je rodom iz okolice Opuzena. Tema ove pripovijetke je svima poznata i teška tema u ratnim vremenima. Brak Hrvatice i Srbina Rasplamsavanje rata u Domovini. Rasplamsava podjele u do tada skladnoj obitelji. 8.Sveti vitez Dragoslav snima film Kako su zapravo izgledali Kninski kazamati kako se lako gubio život.. iz nečijeg hira pijanstva ludosti Mladi student završava u Kninskom zatvoru pod najtežim optužbama. Dan prije razmjene jedan Beli orao zasijeca mu nožem vrat sa namjerom da pokaže kako bi on klao Ustaše. Rana nije baš lijepa, pa se odustaje od razmjene i on ostaje sam u zatvoru. Zapovjednik Belih orlova dolazi sa ekipom snimatelja u zatvor sa namjerom da snimi film u kojem dobro pobjeđuje zlo u kojem je studentu namijenjena uloga onoga koji bi u filmu trebao umrijeti ali ne filmski. 9.Molitva do neba Ona je ratna novinarka Otac joj je oficir JNA Porijeklom su iz Drinovaca žive u Splitu. Ona skoro pogine kao novinarka u Vukovaru proganjana metcima i granatama vojske u kojoj je njen otac oficir. Na koju stranu će obitelj krenuti, koju će izabrati 10.Zovem se Teška pripovijetka s temom stradavanja žene iz Rizvanovića kod Prijedora. Priča žene koja je kroz nekoliko mjeseci doživjela na vlastitoj koži sve strahote rata Smrt najmilijih silovanje protjerivanje iz vlastitog doma. 11.Ne dijeli nedjeljivo Ova pripovijetke sastavljena je od pisama kćeri koja živi u Zagrebu, svojoj majci koja je ostala u Kninu. Majka je bila udata za Prominca iz Puljana koji za vrijeme rata umire. U svojim pismima majka opisuje selo Puljane i život u njima u tom ratnom razdoblju. Meni je čitanje ovih iskrenih pisama u dopisivanju majke i kćeri bilo najdirljivije. Možda je razlog tomu veća sposobnost majke nastavnice i kćeri doktorice u prenošenju svojih osjećaja u tekst, nego što je to bilo u svim prethodnim pričama. 12. Oko manastirskog mačka Policija u zaraslom vinogradu kod Ivoševaca pronalazi oficira tzv JNA u dotrajaloj paradnoj uniformi. Tko je kako se zove pitanje kojim se bavi ova priča. Priča se bavi čovjekom oficirom koji ubijanjem žene i djeteta u jednoj od svojih hrabrih akcija.. ostaje zauvijek zarobljen u svom svijetu. Oficir koji nije bio spreman ubiti. Ovo je čini mi se prva knjiga kojoj je naslov posvećen jednom selu u Promini, prva knjiga koja se bavi stradavanjima prominjaca u Domovinskom ratu. Nadam se da nije zadnja koja će od zaborava sačuvati one kojih više nema. Izvorni post, nalazi se pod linkom: http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/10/1623343793/tamo-gdje-pijevac-ne-pjeva.html